Moć (pozitivnih) emocija u odgoju
U našem su sustavu odgoja i obrazovanja emocije učenika najčešće zanemarene, odnosno još uvijek dominira usmjerenost na kognitivne vještine učenika. I to nije nikakvo novo saznanje. No, tek iz istinskog znanja o ulozi i važnosti emocija u razvoju pojedinca kreće djelovanje i akcija u smislu njihovih uvažavanja.
Piše: Sanja Simel/ Samopozitivno.com
Emocije su integralni i neodvojivi dio čovjekova bića. Iz tog ih je razloga u procesu odgoja i obrazovanja nužno uvažavati, dopuštati njihovo slobodno doživljavanje i razumijevanje, jer osim doprinosa kvaliteti učenja, one mogu učenicima, ali i učiteljima, poslužiti kao kompas u ostvarivanju potencijala i talenata. Odnosno, svi oni koji su svakodnevnoj interakciji s učenicima trebaju svjesno promišljati o emocijama, i to iz tri razloga: kako bi bolje razumjeli sami sebe kroz doživljavanje emocija; jer su one temelj za razvijanje smislenog, produktivnog odnosa s učenicima; te jer ujedno služe i kao motivacija i inspiracija.
Razvijanje svijesti o emocijama, njihovoj funkciji te njihovo razumijevanje od iznimne je važnosti u osobnom razvoju kako učenika, tako i učitelja. Jedini način na koji učenici mogu razviti zdravu svijest o sebi jest kroz otvoreno doživljavanje svih emocija, kako pozitivnih, tako i negativnih. No, ukoliko mi djeci od malih nogu pokazujemo kako su negativne emocije nešto loše, što treba skrivati i ignorirati, tada se oni otuđuju od samih sebe. Nemoguće je ne doživljavati negativne emocije. Ako ih učenici ne razumiju, a odrasli poput učitelja to ignoriraju ili čak kažnjavaju, učenici mogu razviti negativnu sliku o sebi jer su često okarakterizirani kao neposlušni i zločesti. No, ukoliko učitelj vlastitim primjerom pokazuje učenicima kako su sve emocije sastavni dio života, te da nam služe kao pokazatelj da određena situacija, događaj ili jednostavno naše viđenje, uvjerenje ili misli nisu u skladu s našim vrijednostima, interesima i potrebama, tada je učenicima „olakšan“ put osobnog razvoja. Sigurno ozračje i učiteljeva podrška, u kojemu mogu slobodno doživljavati sve emocije i svjesno promotriti njihovo značenje i ulogu, također im mogu pomoći u rješavanju osobnih, unutrašnjih psiholoških konflikata, zbog kojih su postali zatvoreni za nova iskustva.
Sigurno i toplo ozračje u učionici, ispunjeno povjerenjem i međusobnim poštovanjem svih sudionika odgojno-obrazovnog procesa temeljni je preduvjet za osobni razvoj učenika. Ono se pak može razvijati samo ljubavlju, ljubavlju prema učenicima i prema odgojnom procesu. Tek kada učenici osjete da učitelju nisu samo broj u imeniku, da ih zaista žele upoznati, da im se mogu povjeriti te da pri tome neće biti (pr)osuđivani, da ih potiču na razvijanje njihovih potencijala i talenata, tada se događa odgojna čarolija. Ljudska je priroda u svom razvoju dostojna povjerenja, odnosno ona će se u pozitivnim, primjerenim uvjetima konstruktivno razvijati. Iako to nekima može zvučati vrlo jednostavno, idealizirano, i teško ostvarivo u praksi, postoje brojni primjeri učitelja i nastavnika koji su to uspjeli ostvariti. Po čemu su oni drugačiji od drugih? Samo po svom uvjerenju, ljubavi i vjeri u učenike, moć odgoja te ustrajnosti u usmjerenosti na ono pozitivno što postoji baš kod svakog učenika. Brojna su istraživanja potvrdila kako upravo vrijednosti i uvjerenja učitelja usmjeravaju njegovo djelovanje, otvorenost, izbor metoda i postupaka u odnosu s učenicima.
I kao posljednje, važno je istaknuti kako učitelj svojim entuzijazmom, svojom radošću, smislom za humor i korištenjem primjerenog humora učenike može inspirirati, motivirati i zainteresirati za sadržaj koji zajedno ostvaruju u nastavi. Takav entuzijazam je zarazan, a ako učenici doživljavaju pozitivne emocije, bit će i otvoreniji za suradnju i aktivno će sudjelovati u svim aktivnostima. Osim toga, što je još i važnije, kroz pozitivne emocije učenici mogu otkriti vlastite potencijale koje su im do tada bili skriveni ili nepoznati. Iako možda još uvijek nisu svjesni što je to što ih čini posebnima, drugačijima i koja je njihova svrha, ukoliko slijede ono što ih oduševljava, neće pogriješiti. Učitelj je taj koji ih treba potaknuti i ohrabriti da slijede svoj dobar osjećaj, ono prema čemu osjećaju entuzijazam, strast i radost, jer je upravo to pokazatelj da su na dobrom putu da u potpunosti ostvare sebe, te da žive smislenim i ispunjenim životom.
