Vrijeme odavanja priznanja

Vrijeme odavanja priznanja

1.37k

Prije nepuna dva mjeseca bila sam na 5 dnevnom treningu Sistemskih konstelacija. Dosad sam čula o njima iz aspekta obiteljskih konstelacija i koliko god podržavala ideju “svi mi pripadamo nekom Sistemu”, pa čak i “kolektivne svijesti i intuicije”, nisam u njima vidjela potpuni smisao, sve dok ih nisam povezala s poslovnim svijetom i kompanijama.

Piše: Tihana Dragičević/Samopozitivno.com

Svi pripadamo nekom sistemu. Ono što održava ravnotežu u sistemu su određena načela. Ako su načela Sistema porušena, nastaju simptomi u Sistemu. Mi ih nazivamo problemima. Problemi koje vidimo su samo rješenja većeg sistema, u svrhu vraćanja ravnoteže.

Leaderima su poznati dinamike Sistema koje se očituju kao: problematična ponašanja, disfunkcionalni timovi, osjećaj da je tim “zapeo” ili da rade Sizifov posao, obrasci koji se ponavljaju, konflikti. Možemo na njih gledati problem individue: nesposobnost leadera, voditelja, managera da upravlja timom. Ili možemo na to gledati kao na dinamiku Sistema koji odražava posljedice narušene ravnoteže. Kao coach, ako djelujem samo na razini individue, uspjet ću, zajedno s coacheejem, riješiti simptom. Ali će cjelokupna dinamika, polako i sigurno kao ocean kad premješta svoje valove, ponovno donijeti taj isti simptom na neki drugi način, kroz neki drugi problem.

Josipovi izazovi

Radim coaching s jednim leaderom, mladim i ambicioznim voditeljem voditelja prodajnih timova u jednoj većoj kompaniji, već duže vrijeme. Nazovimo ga Josip. Josip je imao tendenciju silovito gurati naprijed, rezultate, prodaju, svoj tim i odjel. U smislu da je raspolagao velikom količinom energije. I kada je vidio da stvari ne idu baš onako kako je zamišljao, s istom takvom energijom prionuo je osobnom razvoju i coachingu. Sve u svrhu izvrsnosti!

Naš odnos donosio je napredak, ali osjećala sam da mi nešto stalno promiče. Napokon sam se ohrabrila uvesti više tog osobnog razvoja u naš odnos i progovorila o univerzalnom jeziku sistema, onog intuitivnog jezika kojeg smo zaboravili pričati.

“Nažalost, zbog linearnog razmišljanja koje prevladava u većini kompanija, intervencije se uglavnom svode na “gašenje požara” ne uzimajući u obzir fundamentalne uzroke. Rezultat je privremeno olakšanje koje kasnije stvara još i više pritiska kod budućih čak i manjih intervencija.”

Peter Senge

Radilo se o tome da je ne samo tim, nego cijeli prodajni odjel, stao. Josip nije bio zadovoljan njihovom produkcijom a oni su utihnuli. Josip je pokušao različite prisupe: grubo, ljubazno, uvjetovao je, održavao grupne sastanke, održavao sastanke jedan na jedan, međutim ništa se nije pomicalo s mjesta. S druge strane, ono što sam ja mogla primijetiti, radeći intenzivno i s Josipovim ljudima, jest da se u njih uvukao strah koji je rezultirao šutnjom, svojevrsnom pauzom. Nitko to nije eksplicitno izgovorio, samo nešto teško bilo je u zraku. Primijetila sam dosta tihih šaputanja, koji su vrlo lako mogli preći u tračanja većih razmjera. A ono što me najviše zabrinulo bilo je očito formiranje različitih grupacija, “klanova” unutar istog tima. Kada sam skrenula Josipu pozornost na to, odmahnuo je glavom i rekao samo: “Eto vidiš! Ja se trudim doprijeti do njih i napraviti složan tim, a njima kao da uopće nije stalo. Dosta mi je onda toliko ulagati svojih živaca. Rezultata nema, stisnut ću ih sada, nema više fino. Pa neka se onda separiraju koliko hoće.”

Odjekivale su mi Josipove riječi danima. Ponašanje individua i timova su znakovi onoga što se zaista događa na razini sistema. Pokazatelj njegova zdravlja. Ignoriranje leadera ili nasilno mijenjanje ove sile manifestira se često kao inertnost, izazovi u vođenju, poteškoće s hijerarhijom, odustajanje, povlačenje, bunt. Leader i timovi često misle, da ako osmisle jasnije ciljeve, namjeru, misiju, da će suradnja biti tečnija. U nekim slučajevima svakako da, no često i nije tako. Vidjela sam da moj zadatak nije jednostavan. Naslućivala sam problem, ali nisam ga mogla ja rješavati. Josip je bio taj koji je trebao sam doći do svog uspjeha i isprobati rješenja za koja smatra da su dobra. Ja sam tu u ulozi coacha, s pokojom interventnom povratnom informacijom, ali nikako ne u ulozi konzultanta. Josipov razvoj i coaching je na prvom mjestu!

“Što god isključiš će uvijek manifestirati jaku energiju koja će ometati, sve dok se to nešto ponovno ne uključi u Sistem”

U razgovorima ne samo s Josipom i Josipovim timom, nego i s drugim zaposlenicima te kompanije, doznala sam da je u prošlosti bilo jako puno reorganizacija, brzih promjena koje su pratile brzinu mjena na tržišu. Sve je to pratilo i brzu izmjenu ljudi, u smislu otkaza i naglih premještaja. Ukratko, ljudi koji su nekada bili dio zajednice, kompanije, odjela, više nisu to. A tako su brzo otišli i tako su brzo bili zamijenjeni, u najboljoj namjeri naravno da posao ne pati, da kao da nikada nisu ni bili tu. A jesu. Postojali su, radili su, ostavili su traga. I bez obzira što je njihovo rado mjesto popunjeno, ostala je energetska praznina. Zapravo jako puno energetskih praznina. Sustav koji naizgled ima sve komponente pati, jer postoje sjenke. Ljudi kojima nije “odano priznanje”, engl. acknowledged. Prvo i drugo načelo (vidi niže) Sistema narušeno!

Kažem, napokon sam progovorila o univerzalnom jeziku sistema, onog intuitivnog jezika kojeg smo zaboravili pričati, u coachingu s Josipom, te smo došli do zaključka da valja prošle zaposlenike spomenuti, priznati, ponovno uvesti, osloviti tako da bude jasno da su nekada bili dio Sistema, na neki neobičan način još uvijek i jesu, te tako vratili ravnotežu kako bi energija prokolala, odnosno tim profunkcionirao.

Snaga coachinga

Nijedna povratna informacija ne može nadomjestiti snagu slobodne volje i osobne odluke. Nakon još četiri coaching susreta, Josip je odlučio integrirati sve bivše i sadašnje zaposlenike njegovog odjela. I gorljivo je smatrao da je to vrijedno uloženo, ne izgubljeno vrijeme. U svakom slučaju, bolje da je on to rekao nego ja.

Odatle nije bilo teško nastaviti. Josip i ja smo uz pomoć Odjela ljudskih potencijala organizirali trening. Zapravo više je to bio event “ odavanja priznanja”, način da se oda počast svim članovima tima i da im se da “mjesto” u sistemu. Neki od njih su došli na trening/event, neki od njih su se spojili Skype-om jer su bili izvan države, a neki su poslali email koji smo onda javno pročitali uz njihovu sliku na ekranu. Ono što je bilo zanimljivo je da su se svi, do jednoga, odazvali!

I nakon tog događaja, ne odmah sljedeći dan, ali s vremenom, ona šutnja i strah koji se mogao nožem rezati, a koji sam primijetila u prodajnom timu, polako je jenjavao. Prvo su otpali “klanovi”, komunikacija je zaista postala transparentna, zaposlenici su spoznali da je svaka njihova akcija vidljiva i “priznata” i suradnja se napokon vratila. Četiri mjeseca nakon toga vratili su se i prvi znatniji prodajni rezultati.

A coaching s Josipom? Eh, Josip je uveo coaching kao obavezan razvojni alat svih svojim voditelja i upravo spremam ciklus edukacija Upoznaj i koristi coaching u leadershipu za tu kompaniju iduće godine.

Osnovna načela Sistema, onako kako sam ih ja naučila:

MJESTO

Svi pripadaju negdje, svatko ima svoje mjesto. Odavanje priznanja (engl. Acknowledgement) našeg mjesta i uloga je preduvjet za ravnotežu Sistema.

RED

Došli smo na ovaj svijet ili u ovu firmu određenim kronološkim redom. Neke smo ljude zatekli tu, neki su došli nakon nas. Isto tako tu je i hijerarhijski red. Netko je možda došao u kompaniju nakon nas, ali je hijerarhijski pozicioniran više. Obje stvari je dobro u ovom slučaju ispoštovati.