Traži pa ćeš naći
Koliko ste puta čuli da se netko traži ili ste sami sebe postavili u ulogu tragača?
“Otišao je u Indiju, traži se.“
„Obići će svijet biciklom da bi se pronašao.“
„Što radiš trenutno?“ „Ma ništa konkretno, još se tražim.“
Piše: Jelena Kuzmić/Samopozitivno.com
Pa gdje smo mi to kad nas je tako teško pronaći, u kojoj pustinji, planinskoj špilji ili gejziru se skrivamo? Zašto je potrebno obići svijet, napraviti naprasne rezove i otići daleko, daleko u mukotrpnu potragu? Dugo sam i sama vjerovala da je moja sreća negdje drugdje, da ću ju otkriti samo ako spalim sve stare mostove. Godinama sam sanjarila kako pakiram najnužnije stvari u ruksak i krećem na putovanje u nepoznato, u potragu za samom sobom.
Bila sam uvjerena da smo stvarni, istinski, sretni mi tamo negdje na nekakvom nedefiniranom, skrivenom mjestu, trenutno izvan našeg dosega. Ponekad sam se osjećala se neugodno u svojoj koži, živeći u svakodnevici i promatrala sam vlastiti životi kao nešto što se događa nekome drugome.
Spletom okolnosti, zbog manjka hrabrosti ili jednostavno jer je to moralo tako biti, nikada nisam napravila konačni rez i krenula mukotrpnu u potragu. Samo sam u svom normalnom, svakodnevnom životu počela obraćati pozornost na svoje osjećaje. Što sam ih više slušala, to su bili jasniji i teže ih je bilo zanemariti. Zapitala sam se odakle dolaze, tko to meni daje jasne znakove što mi se sviđa, a što ne?
I tada sam polako počela shvaćati da se nikuda ne moram ići tražiti jer sam ja već ovdje. Savršena, sretna i ispunjena ja cijelo je vrijeme uz mene i suptilno mi daje znakove kako se osjećati zadovoljno u svakom trenutku običnog dana, dok kuham, dok se tuširam, dok vježbam, čitam, šetam… Počela sam cijeniti i neugodne osjećaje jer su mi davali vrlo bitnu informaciju – ono što ja nisam. Skinula sam si s ramena bilo kakve teške, izazovne potrage za onim što jesam i počela lagano, dan po dan, sloj po sloj, guliti sa sebe ono što sigurno nisam.
Svatko od nas došao je na ovaj svijet s nekom misijom, za svakoga postoji razlog zašto je ovdje. Ono što je najdivnije od svega, razlozi nam nisu isti što direktno dovodi do toga da nam nikako ni životi ne mogu biti isti. Upravo zato je iznimno važno prihvatiti ljepotu različitosti, ali u svakom trenutku slušati sebe jer samo mi znamo gdje istinski želimo biti, što želimo raditi, kako želimo izgledati.
Svakodnevno me smiruje i motivira misao da svatko od nas ima u sebi hrabrog i mudrog suputnika koji mu u svakom trenutku daje smjernice, samo je do nas u kojoj mjeri ćemo ga slušati. Zato pustimo sanjarenja o velikim, hrabrim potezima koje ćemo povući u budućnosti kako bi bili sretni i pronašli sebe, to mistično mjesto ne postoji. Postojimo samo mi ovdje i sada, ovakvi kakvi trenutno jesmo, savršeni u svojoj različitosti.
A sad prestanite čitati, osvrnite se oko sebe i pronađite samo jednu stvar u svojoj blizini zbog čijeg postojanja se osjećate sretno. Možda vam pogled padne na partnera, dijete, kućnog ljubimca, boje i platno, papir i olovku pa čak i usisavač. Što god to bilo, prihvatite da je to ono što VAS usrećuje, obratite pozornost kakav se osjećaj u vama probudio i dobro ga zapamtite. Čestitam, pronašli ste se!
