Intervju Dijana Kobas Dešković : Žene usprkos majčinstvu, mogu biti odgovorne i posvećene poslu!
Dijana Kobas Dešković dala je intervju za naš portal Samopozitivno.com, gostujući na Business caffe-u u Zagrebu 17.11.2016. godine na temu Voditi ozbiljan biznis gurajući kolica.
SAMOPOZITIVNO: Dijana, magistrirali ste psihologiju, a na prestižnom „IE Business School“ u Madridu magistrirali poslovno upravljanje, i tu niste stali. Postoje li ključni događaji u vašem životu koji su vas usmjerili u vašoj karijeri i što je po Vama za njih značajno?
Rekla bih da temelje dobijemo još u djetinjstvu iz roditeljskog doma, ali i od okruženja koje utječe na naš sustav vrijednosti. U mom slučaju su svi moji uzori iz tog vremena bili izuzetno obrazovani i uspješni u svojim profesijama tako da su moje ambicije oduvijek bile usmjerene na akademsko obrazovanje, a poslovno okruženje u kojem sam se našla nakon završenog studija psihologije me usmjerilo na daljnju edukaciju i u području biznisa.
Kad me netko pita kako su se događali moji poslovni izbori prva reakcija mi je da su bili sasvim slučajni, ali kad pogledam unatrag svjesna sam da sam ih i sama privukla podsvjesno razmišljajući u tom pravcu. Naime, već za vrijeme studija, od treće godine sam znala da želim raditi u marketingu i da bih se htjela zaposliti u Plivi koja je tada bila među najuspješnijim kompanijama i nama psiholozima posebno interesantna jer je to bila kompanija koja je već sredinom ’90-tih imala razvijene službe istraživanja tržišta i upravljanja ljudskim potencijalima u kojima su potrebna znanja koja smo stjecali na studiju. Iako sam se neposredno nakon studija zaposlila u marketinškoj agenciji, čim se ukazala prilika prijavila sam se na otvoreno radno mjesto u kompaniji u kojoj sam željela raditi.
SAMOPOZITIVNO: Vaše prvo radno iskustvo je bilo u marketing agenciji no daljnji razvoj vaše karijere je vrlo impresivan. Možete li se ukratko prisjetiti gdje ste sve radili i na kojim funkcijama i što vas je na tom putu vodilo u izborima, vaši osjećaji ili bolje poslovne ponude i prilike?
Kao što sam već spomenula moj prvi pravi poslodavac izbora je bila Pliva. Moram reći da je testiranje za posao u Plivi bilo isti dan kad mi je isticao probni rok od tri mjeseca u marketinškoj agenciji. Budući sam htjela biti fer, nisam produžila ugovor nego sam živjela u neizvjesnosti dok nisam prošla preostali postupak selekcije koji je trajao skoro dva mjeseca. Bila je to hrabra odluka, ali mi se isplatila. U tom međuperiodu sam kucala na vrata agencijama za istraživanje tržišta i nudila se za honorarne poslove. Tadašnja CEMA me angažirala, stekla sam dodatno radno iskustvo, ponešto zaradila i stekla nove kolege s kojima se i dalje kroz život susrećem u različitim poslovnim ulogama.
U Plivi sam prvo radila na poslovima istraživača tržišta za cijelu regiju Centralne i Istočne Europe za sve grupe proizvoda tadašnje prehrane koja je danas u sastavu Atlantic Grupe. Imala sam na dlanu podatke o navikama potrošača na svim tržištima, usko sam surađivala s produkt menadžerima i marketinškim agencijama pri kreiranju kampanja. Jako interesantan i izazovan posao. Nakon toga sam sa širenjem poslovanja preuzela poslove novoosnovane pozicije produkt menadžera Cedevite za izvozna tržišta. To mi je do danas, uz MAMFORCE najdraži posao – jer traži uvid u sve dijelove poslovnih procesa, kreiranje proizvoda temeljem potreba tržišta, rješavanje vrlo kompleksnih internih i eksternih poslovnih odnosa, a uz sve to vidite krajnji rezultat svog rada – gotov proizvod koji se odlično prodaje! U svakom slučaju, posao za preporučiti u svakoj proizvodnoj tvrtci.
Kako je Pliva u to vrijeme odlučila prodati Cedevitu meni je ponuđeno mjesto direktorice Odnosa s javnošću koje je u tom trenutku ostalo upražnjeno zbog rodiljnog dopusta. Tu se vjerojatno dogodio zakon privlačnosti jer sam upravo o tom poslu maštala da bih ga mogla nekada raditi, za jedno pet godina kad još štošta naučim. Tako žene vole razmišljati, nikad dovoljno spremne :-). No, život je htio da to bude već tada, s mojih tadašnjih 29 godina i to je bio jedan vrlo intenzivan period učenja o novoj struci u kojoj sam se našla, poslovanju, ljudima, odnosima u korporaciji…Imala sam divan tim koji je u trenutku kad sam došla na to radno mjesto znao puno više od mene i jako sam im i danas zahvalna išto su me podržali i što sam imala priliku od njih učiti. Znate, u tako dobro organiziranom sustavu kao što je Pliva bila onda, a vjerujem da je i sada vrlo se jednostavno “ukopčati” jer uvijek ima puno ljudi oko vas koji profesionalno rade svoj posao, tako da samo trebate znati slušati. Kompanija je u toj fazi prolazila restrukturiranje a ja sam dobila priliku organizacijski postaviti prvu službu Korporativnih komunikacija u Hrvatskoj kao službu podrške poslovanju. U praktičnim terminima je to značilo da je moja odgovornost preko noći narasla sa osam zaposlenih na dvadeset i četiri koje je između ostaloga trebalo selektirati i uvesti u posao. Uz to, bilo je to vrijeme intenzivnih akvizicija pa smo uz redovni posao sudjelovali u due dilligence procesima i integraciji kupljenih kompanija. Uz to je kompanija kotirala i na Londonskoj burzi pa je tu bila i komunikacija s financijskom zajednicom. Vrlo izazovno i interesantno. Stvarno sam uživala u tom poslu.
Nakon toga sam se uvjetno rečeno vratila u marketing gdje sam dobila odgovornost za OTC proizvode na tržištima jugoistočne Europe. Iz te faze mi je najdraže uvođenje novog proizvoda, sada već svima poznatog Maxflua s kojim smo odmah po uvođenju imali 50 posto tržišta u toj kategoriji.
Nakon toga sam osnovala PR agenciju, uspjela se unutar prve dvije godine poslovanja pozicionirati među prvih pet na tržištu po prihodima i broju zaposlenih. Dalje sam učila i razvijala tim. To je bila moja prva beba.
Uz to, od 2008. sam počela predavati komunikacijsku grupu predmeta prvo na Hrvatskim studijima, a kasnije i na prvoj visokoj školi za komunikacijski menadžment Edward Bernays. Prijenos znanja i rad sa studentima mi puno znače na osobnoj razini jer je najljepše gledati druge kako se razvijaju pri čemu je proces učenja obostran. Danas su neki od mojih bivših studenata i praktikanata uspješni profesionalci i to je najljepši dio posla.
SAMOPOZITIVNO: Ponudili su vam radna mjesta u inozemstvu, zbog čega ste ostali u Hrvatskoj?
Ljubav :-). Ponuđena mi je Poljska i Češka, obe vrlo izazovne i interesantne pozicije, ali kako se moj tadašnji dečko, a današnji muž neposredno prije toga zbog mene doselio iz rodne Rijeke, odnosno Mošćeničke Drage u Zagreb, nekako je bilo logičnije da ostanemo u Zagrebu. To su već bile godine kad sam počela razmišljati o formiranju obitelji pa sam i to uzela u obzir.
SAMOPOZITIVNO: Početkom 2002. osnivate agenciju za integrirane komunikacije Spona. Kao izvršna direktorica specijalizirali ste strateško savjetovanje inozemnih i hrvatskih tvrtki. Možete li nam reći koja je razlika među njima i s kojim tvrtkama je bili izazovnije raditi?
Velika! A izazov je bio raditi sa svakom. Globalne kompanije imaju definirane standarde i vrlo su jasni u svojim očekivanjima, ali ne poznaju uvijek najbolje lokalnu situaciju pa je izazov objasniti upravo te lokalne specifičnosti. Očekuju visoki stupanj profesionalnosti i stalno vas tjeraju da radite na sebi. Pogotovo kad su to klijenti iz područja novih tehnologija kao što je bio naš slučaj, npr. ICT industrija, farmaceutika, inovatori i sl.
Domaće tvrtke su izazovne jer obično nemaju tako dobro razvijene standarde i to je sjajna prilika za stručnjake našeg profila da zaista primjenimo znanje koje imamo u procesu kreiranja standarda, proizvoda odnosno identiteta organizacije.
SAMOPOZITIVNO: Krajem 2008. godine dolazi do krize te se poslije toga nalazite na još jednoj prekretnici u svom životu i osnivate točno što? Možete li našim čitateljima pojasniti što je to MAMFORCE i odakle je proniknula ideja da se zalažete za žene i da majčinstvo ne bude neugodno iskustvo u stvaranju karijere kod žena?
Da ste me to pitali tamo negdje 2011. kad sam osmislila osnovni koncept rekla bih vam da sam se htjela više vratiti mojoj primarnoj profesiji i ljudima te da sam htjela raditi posao koji će mi omogućiti bolji balans privatnog i poslovnog. Oduvijek me zanimala društvena odgovornost, ljudska prava i uvjetno rečeno organizacijska psihologija pa je moja sadašnja karijera bila nekako logičan put jer kroz MAMFORCE objedinjavam sva ta područja i više od toga.
Ali, danas znam da je pravi podsvjesni poticaj bio doživljaj nejednakosti na vlastitoj koži. Naime, mjesec dana prije nego sam rodila mog drugog sina nam je jedan veliki klijent prekinuo ugovor koji je trebao trajati sljedeće dvije godine. Ne zbog kvalitete našeg rada, dapače, nego zbog nepovjerenja da će se posao i dalje obavljati profesionalno zbog mog rodiljnog dopusta. U tom trenutku je tvrtka imala dvanaest zaposlenih, operativni dio posla oko tog i drugih klijenata nisam obavljala, a na telefonu sam uvijek bila dostupna za dati smjernice i kontrolu. S djetetom ili bez djeteta. Ali dominantno muški poslovni svijet ne razmišlja na takav način budući oni sami nemaju takvo iskustvo teško im se staviti u poziciju imanja malog djeteta i vođenja biznisa.
Uz to je bilo još nekih smiješnih situacija u kojima sam zajedno s mojim tadašnjim timom išla na prezentacije kod potencijalnih klijenata u već visokoj trudnoći. Smiješne su te neverbalne reakcije druge strane kad vidite da vas ne doživljavaju ozbiljno jer imate trudnički trbuh. Sve je stvar percepcije i očekivanja zbog prevladavajućeg stava i time iskrivljene percepcije pod utjecajem očekivanja od uloge majke kao isključivo posvećene djetetu. Od tuda dolazi niz nenamjernih diskriminacija u praksi.
Važno je napomenuti da se taj prekid ugovora dogodio na početku rujna 2008., neposredno prije nego što je Hrvatska vlada priznala da je i Hrvatska u krizi. Posljedice za moj tadašnji biznis su bile ogromne jer se novi poslovi nisu otvarali. Nakon dvije godine preživljavnja krize odlučila sam da definitivno želim promijeniti industriju i tad su krenule križaljke i promišljanja u kojem pravcu krenuti. I tako je nastao MAMFORCE.
Danas znam da je MAMFORCE nastao iz takvog osobnog iskustva i time povezane potrebe da doprinesem promjeni percepcije da žene majčinstvu usprkos mogu biti odgovorne i posvećene poslu. Razvila sam metodu kojom se procjenjuje stanje u organizacijama u području osviještenosti o obiteljskim i privatnim potrebama zaposlenih i osviještenosti o ravnopravnosti spolova u pogledu jednakih mogućnosti zapošljavanja, razvoja i napredovanja. Procjena vodi do preporuka za poboljšanje koje rezultiraju konkretnim akcijskim planom kojim se organizacije obvezuju na provedbu kroz jednogodišnje razdoblje. Tek nakon provedbe dogovorenog dobiju priznanje punog statusa MAMFORCE kompanije što je kroz proteklih pet godina postao priznati znak kvalitete za obiteljsku odgovornost i rodnu ravnopravnost. Ovisno o stupnju razvijenosti postojećih politika i mjera status dobiju u jednoj od tri kategorije – CHANGE što znači da su posvećeni promjeni, GROW označava one organizacije koje su ostvarile ključne ciljeve, te LEAD za one koji već kapitaliziraju na prednostima koje im donose rodno uravnoteženi timovi i zadovoljni, motivirani zaposlenici.
MAMFORCE je tako postao alat promjene korporativne kulture kojeg je do sada prigrililo 19 kompanija, agencija, institucija u Hrvatskoj, a od početka sljedeće godine i nova tržišta.
SAMOPOZITIVNO: Dijana odakle crpite svoju proaktivnost i što su ključni izvori vaše motivacije?
Može zvučati kao kliše, ali kad u životu osjetite svoj stvarni poziv i odlučite pratiti ton nešto što vas priziva onda shvatite da sve radite zbog nekog višeg cilja koji ni vama samima nije poznat. To je nešto kao da ste izabrani i jednostavno kroz vas prolazi ta energija, ni sami ne znate od kuda i uvjetno rečeno tjera vas dalje. Vjerujem da svatko od nas ima svoje pozive, ne nužno iste u različitim razdobljima života i da ih je samo važno prepoznati i slijediti.
Volim reći da mi je motivacija ostaviti svijet jednim boljim mjestom za našu djecu i sve što radim, radim s tim ciljem.
Kod MAMFORCE-a me motivira promjena, odnosno utjecaj koji vidim da postižemo, a što omogućuje ljudima da budu sretniji i zdraviji, a organizacije uspješnije.
SAMOPOZITIVNO: Kakva je podrška i uloga vaše obitelji u vašem osobnom razvoju?
Bez cjeloživotne podrške moje mame koja je uvijek vjerovala u mene danas vjerojatno ne bih bila to što jesam. Jako sam joj zahvalna što je bila uz mene u svim ključnim trenucima mog razvoja, što joj kao samohranoj majci nije bilo ni malo jednostavno. Uvijek je na prvo mjesto stavljala moje obrazovanje i učila me da se trebam znati zauzeti za sebe, jasno reći svoje stavove i biti uporna. Nikad joj nije bilo teško ulagati u moje obrazovanje, koliko god to često nije bilo jednostavno.
Moj muž me podržavao u svemu što sam ikad odlučila raditi, iako ima ulogu tzv. đavoljeg odvjetnika pa me uvijek izaziva protuargumentima što na kraju vodi do još boljeg rješenja.
Moja djeca, dva prekrasna sina su me naučili više o ljubavi i onome što je zaista važno u životu nego itko prije njih. Da nije njih, ne bi bilo ni posla koji me trenutno zaokuplja i u kojem uživam. Oni su svjesni da mama puno radi, ali isto tako da mama mijenja svijet nabolje na što i njih potičem.
Ima tu još značajnih članova obitelji i prijatelja od kojih sam puno naučila i koji su bili podrška kad je trebalo, a koji su u mom životu s razlogom, kao i ja u njihovom.
SAMOPOZITIVNO: Da li je bilo trenutaka i situacija u kojima ste donijeli pogrešne izbore ili eventualno pogriješili u nečemu?
Imala sam i neuspješnih poslovnih projekata, naravno! Uložila sam u najmanje tri projekta koja nisu uspjela, ali sam na svakoj od tih greški nešto naučila. Moja ključna lekcija je da razvijam poslovanje samo oko onoga što je moje osobno znanje i kompetencija kako ne bih ovisila o drugima. Na takav način mogu ulagati u razvoj onoliko koliko treba kroz ulog mog vlastitog vremena. Svaki pokušaj investiranja kapitala u druge ljude koji su trebali uložiti svoje znanje i vrijeme je u mom slučaju bio djelomično ili potpuno neuspješan. Stoga sam ostala dosljedna principu da prvo sama moram biti master područja, znati kako funkcionira cijeli proces, a tek onda prepuštati posao drugima. Kad bih krenula razvijati aplikaciju vjerojatno bih prvo sama naučila kodirati.
Pri tome se volim okružiti pametnim i ambicioznim ljudima koji žele svojim idejama doprinijeti daljnjem razvoju. Sretna sam što i trenutno imam oko sebe takav tim ljudi s kojima se dugo poznajem, točno znamo što su čije prednosti, a što nedostaci. Fleksibilni smo i lako se dogovaramo.
SAMOPOZITIVNO: Imate li hobi i pronađete li slobodnog vremena samo za sebe kroz fizičke aktivnosti?
Klasični hobi sam ostavila za neka druga vremena. Sad su mi hobi moja djeca i njihove aktivnosti, kao i novi proizvodi koje razvijam kroz MAMFORCE. U zadnje vrijeme je to lidership program za žene – IGRATI VELIKO kojim potičem žene da izađu iz ljušture sigurnosti i odvaže se krenuti prema ostvarenju svojih stvarnih snova – privatnih ili poslovnih.
Interesa imam puno pa mi je lista aktivnosti za mirovinu jako dugačka, od restauriranja namještaja, fotografije i jedrenja koje mi je ranije bilo strast.
Međutim, fizička aktivnost mi je izuzetno važna, oduvijek sam sportski aktivna, trenutno trčim i s vremena na vrijeme vježbam pilates. Još uvijek i jedrim, ali vrlo rijetko jer taj sport ipak zahtijeva ozbiljnije vrijeme kojeg trenutno, s obzirom da su mi djeca još uvijek u životnoj fazi kad me dosta trebaju, baš i nemam.
SAMOPOZITIVNO: Postoji li osoba koja vas je inspirirala i bila uzor kroz vaše poslovne i žiovotne pothvate?
Mnoge osobe su me inspirirale i bile mi uzor. Spomenula bih tako mog učitelja u nižim razredima osnovne škole Mirka Čirka. Jako je važno u toj životnoj fazi imati nekoga tko vas potiče i tko misli da ste baš super! Kasnije sam bila opčinjena profesoricom Hrvatskog jezika Mirjanom Šutalo u osmom razredu osnovne škole. Zbog nje sam vjerojatno završila u jezičnoj gimnaziji. Pa mogu tako dalje preko prof. Mirjane Krizmanić koja me oduševljalava svojim predavanjima, a sad isto tako oduševljava naciju svojim knjigama. Još uvijek mislim kako bi –
Značajno me odredila i moja prva šefica u Plivi koja je bila sjajna žena i odlična rukovoditeljica.
U novije vrijeme me s obzirom na posao koji radim inspirira Sheryl Sandberg koja je predvodnica novog vala feminizma. A divim se i Ariani Huffington koja je iz vlastitog stana sa šačicom suradnika kreirala globalno prepoznat medij koji je kasnije uspješno prodala i sad se posvetila području osobnog razvoja i spisateljstvu.
SAMOPOZITIVNO: Za kraj, kada biste ponovo morali vaš profesionalni i privatni put proživjeti nanovo, što biste na njemu promijenili?
Pa živim ga još, i nadam se još tako nekoliko desetljeća! Ha, ha! Šalu na stranu.
Da mogu ponovno birati, jedino bih dio studija sigurno provela u Americi. Mislim da nas susret s različitim kulturama i sustavima obrazovanja obogaćuje. Ali i to još stignem, jer sam upravo u procesu razmišljanja o doktoratu pa možda uspijem doći do neke stipendije koja mi omogući nekoliko mjeseci takvog oblika učenja :-).
SAMOPOZITIVNO: Hvala 🙂
