Intervju Karlo Matić: Eventi mogu postati vaš život, ako ste strastveni u svakom detalju
Samopozitivno: Po zanimanju ste kuhar, osnovali ste i biciklistički klub, a život vas je odveo na drugu stranu, u event management?
Moja priča kreće u osnovnoj školi, u trećem razredu. Moj nemirni duh tijekom produljene, cjelodnevne nastave u pauzi između jutarnje i popodnevne smjene odveo me u – kuhinju. Pomagao sam u podjeli obroka, a nekad i ujutro dolazio pomagati oko pripreme doručka. Uređivao sam okoliš škole s domarom. To je primijetila moja razrednica koja me predložila za posebnu pohvalu Nastavničkog vijeća škole kakvo je po prvi puta izdano za vanškolske aktivnosti. Do kraja školovanja tamo sam organizirao filmske i plesne večeri, razglasnu radio stanicu te fakultativne izlete. U osmom razredu dopalo me biti predsjednikom razreda kada su nas proglasili najboljim za tu školsku godinu. Klub BMX-a i zimska Cmrokijada bile su jedne od mojih prvih aktivnosti za opće javno dobro. Nekako sam se trudio i danas se trudim biti u aktivnostima kojima se čini dobro, pozitivno. Nerijetko sam probijao led kada to drugi nisu htjeli (prve ulične manifestacije u Zagrebu, svjesnost o HIV pozitivnim osobama, Zaklada Ana Rukavina). Danas je iza mene 30 godina iskustva s više stotina raznovrsnih događaja na koje sam redom iznimno ponosan, jer nisu nikada ostavili loš dojam ili dugovanja.
Samopozitivno: Postoji li osoba koja vas je inspirirala da se odlučite baviti tim poslom?
Ne postoji samo jedna. Postoje uzori od kojih i s kojima sam učio. Majka je bila šefica odjela i Sektora u ACM-u, a otac na kraju svoga radnoga vijeka generalni direktor Zagrebturista. Nerijetko sam boravio kod njih na poslu i upijao sve što i kako rade. Ali, kako sam ja volio svojim putem, prva osoba s kojom sam profesionalno surađivao bio je legendarni estradni manager Vladimir Mihaljek-Miha. Uz njega sam upoznao brojne ljude u produkciji, managementu i medijima. Učiti od takve osobe s iznimnim iskustvom i privilegija koju sam odnedavno dobio, da mu više ne persiram, za mene je velika čast. Dugi sam niz godina gradske manifestacije radio s Davorom Žagarom. Danas smo prijatelji i suradnici u TEDxZagrebu i to me čini iznimno sretnim. Širina koju sam od njega dobio je samo djelić onoga što tek mogu naučiti. Na kraju, moram reći da sam osobno oduševljen i volim upijati mudrosti Richarda Bransona, osnivača i vlasnika Virgina. Svakodnevno gledam kako prepoznaje talente oko sebe, pa možda, ako budem dovoljno uporan, pozove i mene jednog dana.
Samopozitivno: Nositelj ste licence TEDxZagreb, možete li našim čitateljima pobliže objasniti što je to TEDx?
Jednostavno rečeno, TED je globalna platforma za promociju ideja vrijednih širenja. Jednom godišnje organizira se petodnevna konferencija na sjevernoameričkom kontinentu koja okupi iznimnu publiku te inspirativne govornike koji pod jednom, globalnom temom prenose energiju na zajednicu i svijet. Kako to nije bilo dovoljno, 2009. godine TED organizacija je započela s TEDx programom samostalno organiziranih lokalnih konferencija, nešto poput mini TED-ova. Danas je TEDx zajednica prisutna u više od 180 zemalja kroz više od 3.500 TEDx timova. U Hrvatskoj nas aktivno djeluje desetak.
Samopozitivno: Treći ste TEDx tim u Europi koji ma svoj samostalni ured, potpisali ste i sporazum o suradnji s HUB385, koliki je to uspjeh za Vas?
Bili smo počašćeni pozivom Uprave HUB385 da nas kao partnerske stanare prime pod svoj krov. Priznanje koje sam objavio početkom ljeta na svom Facebook profilu da želimo organizirati veliku TEDx konferenciju u Lisinskom, vidjeli su ljudi u HUB385 i pozvali nas na razgovor i suradnju. Sve se odigralo brzo i jednostavno, baš u TED duhu. Sada je iza nas uspješna konferencija i press predstavljanje naših ciljeva do kraja 2017. godine, a vjerujem da je pred nama samo još bolja atmosfera te izazovi koje ćemo zajedno ostvariti. Dolazak u HUB385 donio nam je bolju prepoznatljivost kod sponzora i javnosti, a oni koji su s nama već neko vrijeme sada nas još bolje prate i razumiju. HUB385 je najbolje mjesto koje smo mogli poželjeti za naše sjedište.
Samopozitivno: Imate i vlastiti blog, gdje smo čitajući vidjeli da ste organizirali mnoštvo događanja, koji od njih biste izdvojili kao najuspješniji, na koji ste posebno ponosni?
Osobnu web stranicu sam izradio ustvari kao svoj online dnevnik. Ne sramim se ničega, pa je lakše u 21. stoljeću uspomene i tijek karijere čuvati online. Tamo je najveći dio ili one veće manifestacije u kojima sam sudjelovao. Mnogobrojne manje nisu navedene, ali one su moj gušt jednako kao one velike. Iskreno, malo sam spor za unošenje podataka za koje me prijatelji guraju da ih postavim gore. Ali, doći će vrijeme i za njih. Sada samo redovno unosim aktualne promjene i pišem blog s vremena na vrijeme kada me nešto potakne. Osjetljiv sam na gluposti koje se događaju oko mene i na njih reagiram nekim svojim pisanjem. No, nije to ništa posebno, samo moj osobni dojam.
Od projekata iza kojih stojim mogu reći da sam ponosan na svoje sudjelovanje u 10-godišnjem stvaranju Zaklade Ana Rukavina, 20-godišnjoj suradnji s Kraljevima ulice u svim njihovim projektima, višegodišnjem radu na gradskim manifestacijama. Uopće, mislim da su baš te, dugogodišnje suradnje, bile moja konzistencija i upornost da ih dovodim do savršenstva. Evo, i TEDx sam započeo raditi još 2010. godine i još ne mogu reći da sam dosegao vrh. Zato me veseli izazov s Lisinskim.
Samopozitivno:Što biste izdvojili kao najvažnije „sastojke“ uspjeha bilo kojeg eventa?
Originalnost. Upornost. Pedantnost/preciznost (posvećenost detaljima). Fair game. Poštovanje suradnika. Sposobnost da vidite široko. Odličan tim motiviranih specijalista.
Samopozitivno: S kojim se problemima najčešće susrećete pri organizaciji događaja?
Danas je teško pronaći motivirane suradnike i to me ne veseli. Oduvijek sam davao priliku svojim suradnicima da pokažu što znaju, ali me brine što moram stalno paziti da ih ne ponese neiskustvo. Klijent ili ja ne smijemo osjetiti da se eventom poigrava, a jedino onaj na vrhu vidi sve što se događa. Uostalom, on jedini i odgovara za sve propuste, a timu prepušta lovorike i slavu. Danas je teško biti team lider, jer je okolina puna izazova koji su beskompromisni i traže da se prema njemu odnosi kompetitivno. Suradnja je rijetka, a o korektnosti da ne govorim. Morao sam i sam postati donekle takav nebi li osigurao svoje iskustvo, povjerenje i poštovanje. Ipak, i dalje vjerujem ljudima, nisam zlopamtilo i rado poklanjam povjerenje onima koje tek upoznajem. Da, znam, rijetko je, ali ne bojim se neuspjeha. Oni su samo dobra škola. Posebno s ljudima.
Samopozitivno: Za kraj što biste poručili mladima koji se žele baviti event managementom?
Budite uporni. Eventi mogu postati vaš život, ako ste strastveni u svakom detalju, kao ja. Koliko god izgledao neki godišnji događaj jednak, on je različit. I uvijek se može doraditi u nešto novo. Prihvaćajte izazove, posebno ako se i sami nalazite u njima. Volontirajte. Stjecanje iskustva volontiranjem uz iskusne event znalce ne može se dobiti i kupiti u nijednoj školi ili tečaju. To znam jako dobro kada na moju radionicu dolaze ljudi koji imaju diplome event managera, a meni postavljaju pitanja za koja biste pod normalno pomislili da su ih na tom školovanju savladali. A zadovoljstvo ili stečeno znanje u praksi je najbolje što od evenata možete naučiti. Nedavno sam na predstavljanju suradnje TEDxZagreba s HUB385 izjavio da je „TED najbolja akademija za evente na Svijetu“. Doista stojim kod toga, jer sam i sam naučio i još učim od najveće zajednice event managera volontera na Svijetu.
Samopozitivno: Hvala 🙂
