Huljić je golim rukama punih 14 godina tukao kamen kako bi podigao obiteljsku vilu: ‘Imanje nisam želio zapustiti ni pod koju cijenu, vjerujem samo u prirodno i domaće‘
Bogomojanina Dragoslava Huljića mnogi na Hvaru, a i šire, poznaju kao marljivog i poduzetnog obiteljskog čovjeka, pasioniranog lovca i bikera. Još kao 12-godišnjak se sa svojima preselio u Hvar, gdje su izgradili kuću u kojoj iznajmljuju smještaj turistima, ali njega su stalno vukli korijeni, pa se vratio u rodnu Bogomoju, na predjel Račevine. Na svome iskonu posljednjih je 14 godina sukladno tradiciji i pretežito s kamenom gradio vilu “Žurnatu” u kojoj ove godine očekuje prve goste.
Na novom zdanju sve je radio “golim rukama”, uz pomoć cijele obitelji, posebice oca Mate i sina Matea, kako bi se pripremio za ruralni turizam.
– Bez obitelji se projekt ni ne bi mogao realizirati do kraja. Trebalo je puno novca i predanog rada koji su doveli do toga da danas imamo smještaj za deset osoba, vinoteku, kamin u obliku trima, bazen, teretanu, saunu, garažu i sve ostalo što gost poželjeti može na jednom seoskom imanju – ističe Huljić.
Naš sugovornik gradio je objekt u retro stilu i minimalistički ga opremio. Gomila kamenih ploča svjedoči o njegovoj upornosti u obradi materijala kojim je oblagao fasadu i ogradne zidove. Tu je i vrt u kojem se sve uzgaja ekološki, bez uporabe pesticida, herbicida…
– Obiteljsko imanje nisam želio zapustiti ni pod koju cijenu, jer vjerujem samo u ono što je prirodno i domaće. Imamo i OPG s 400 maslina, nasadima lavande, pa i vlastitim pčelinjakom.
Svojedobno smo ovdje proizveli gotovo pet tona meda, no sada su ta vremena iza nas, dobro je da imamo za sebe i svoje potrebe. Problem su nam divlje svinje koje su lani na predjelu Murava uništile između 600 i 700 kilograma krumpira, pa se moramo i s tim boriti – dodaje naš sugovornik.
Dragoslav na imanju posjeduje i gotovo muzejski opremljenu lovačku sobu s mnoštvom trofeja koji su u Bogomoju stigli s raznih strana. Tu su i “zlatne kljove” od dvaju veprova odstreljenih upravo na domaćem terenu.
Nedaleko od vile, na šumskoj površini od oko 3500 četvornih metara izgradio je gater, u kojeg je smjestio domaće, ali i divlje životinje.
– Valjalo je najprije očistiti šipražje i makiju, a onda izgraditi stazu do obližnjeg Turnića i obore. U njima su sada tri koze alpine i jarac, pet ovaca romanovskih i ovan te jedan jelen lopatar. Priroda je učinila svoje, usmrtio mi je košutu u vrijeme parenja, tako da sam sada u potrazi za drugom.
Taj segment je izvan svake komercijale, želim svojim gostima prikazati životinje koje tu kod nas mogu obitavati, da ih njihova djeca razgledaju i ponesu lijepe uspomene s našeg škoja – tvrdi Huljić.
U neposrednoj blizini gatera je klupa ispod bora s koje pogled puca na čarobnu uvalu Smrka, kao stvorena je za zaljubljene parove. Tu su i ostatci mletačke osmatračnice, što je u 15. stoljeću bila dijelom sustava obrane od Turaka.
Nažalost, dio je to devastirane povijesti, jer su neodgovorni ljudi s nje kamen koristili za gradnju svojih kuća, pa bi je u najskorije vrijeme trebalo restaurirati i zaštititi.
– U blizini imamo i druge arheološke lokalitete, čitav niz ilirskih gomila, guvno, crkvice…, ali i nekoliko prelijepih spilja, uz koje se vežu veoma zanimljive legende. Imamo što turistima pokazati, oko nas je bogata kulturna, pa i prirodna baština, a hoće li je doskora imati tko i prezentirati to ćemo još vidjeti, jer je “bijela kuga” učinila svoje. Primjerice u našem mjestu su prije stotinu godimna živjela 822 stanovnika, dok je lani bila tek 121 popisana osoba – s rezignacijom će Dragoslav.
No, da ne bismo završili u negativnom tonu spomenut ćemo i to da je lokalno odjeljenje Osnovne škole “Ante Anđelinović” iz Sućurja nakon privremenog zatvaranja ponovno primilo učenike u klupe. Sada se i na istoku škoja opet čuju smjeh i dječja igra, pa zato država treba učiniti sve da mladi otočani ostaju na svojim ognjištima, a to je ostvarivo samo ako im se osiguraju adekvatni uvjeti za život.
U tom smislu ponajprije mislimo na cestu, opskrbu vodom i strujom, što je za sada na vrlo niskim granama.
Izvor: Slobodnadalmacija.hr
