Sveti Stjepan je prvi koji za Krista posvjedočio svojom krvlju. Zbog toga je nazvan Prvomučenik ili Protomartyr (Πrwtomartύr), a njegov lik je u povijesti crkve i spasenja ostao kao primjer svih ostalih mučenika. Ne zna se točno kad se rodio, a pretpostavlja se da je mučeništvo podnio u mjesecu svibnju.

Sveti Stjepan slavi se dan poslije Božića još od 380.-e godine. Zbog svoje blizine jednoj od najvećih kršćanskih svetkovina, svetkovini Božića, ova svetkovina i ovaj Svetac su promovirani kao najbliži Kristu i to onom malom djetetu, malom Bogu, Božiću, da se time naglasi i Kristova žrtva koju će na Kalvariji podnijeti za ljudsko spasenje.

Bio je jedan od sedam đakona izabranih u počecima Crkve. Dakle, kao što je rođenje Kristovo, Božić, Isusov ovozemaljski rođendan, tako je Stjepanova smrt njegov nebeski rođendan.

Sveti Stjepan je bio Jeruzalemac, istinski Židov, te pravi praktični kršćanin. „Stjepan, pun milosti i snage, činio je velike i čudesne znakove u narodu…“, čitamo u Djelima apostolskim. Brinuo se za siromašne, skrbio za udovice i „isticao se u čistoći i darežljivosti“. Posvuda je navješćivao radosnu vijest svog Učitelja. Na njegovu su se propovijed obratili mnogi Židovi, a broj prvih učenika (kršćana) u Jeruzalemu je iz dana u dan sve više rastao. I židovski svećenici su se obraćali na kršćanstvo.

O njegovu životu malo toga se zna, no zbog svog otvorenog propovijedanja Isusova nauka i pripadništva zajednici kršćanskih učenika oko 36. godine nakon Krista bio je osuđen za bogohuljenje te je kamenovan do smrti. Pred Velikim je vijećem održao govor koji je još više uznemirio jeruzalemske starješine, pa su ga doveli izvan gradskih zidina i kamenovali.

U Svetom pismu navedene su njegove posljednje riječi prije smrti: ‘Gospodine, ne uzmi im ovo za grijeh.’ Sv. Stjepan najčešće je prikazan kao mladić odjeven u đakonsku dalmatiku, s mučeničkom palmom u jednoj i kamenom u drugoj ruci.