Održana promocija knjige „Prolazak ispod duge“ u Zagreb

U Zagrebu je u petak u Knjižnici i čitaonici Bodana Ogrizovića održana promocija knjige „Prolazak ispod duge“ autorice Mare Majstorović.

Pred punom knjižnicom autorica Mara Majstorović predstavila je svoju knjigu pjesama prezentirajući pjesme iz knjige publici. 

Gosti na promociji knjige bili su Sandra Pocrnić Mlakar i Ljubica Uvodić-Vranić.

KAKO JE MARA MAJSTOROVIĆ LJEKOVITO PROGOVORILA PJESMOM

Spontano ili naučeno mnogi se odlučuju da progovore o svojim strahovima, brigama, neizvjesnostima – pjesmom.

Još je veliki Tin pjevao:

„Nisam li pjesnik, ja sam barem patnik

I katkad su mi drage moje rane

Jer svaki jecaj postati će zlatnik

A moje suze dati će đerdane.“

Energiju koja u nama bukne pod utjecajem neke muke možemo investirati u ispovijest nekom nježnom uhu koje bi nas htjelo čuti, a može se ispisati onako spontano kako dođe naš vodoskok asocijacija i pitanja….Stavim li bujicu na papir pa je još ukoričim, doći će do ljubitelja knjiga i pobuditi u njima njihove vodoskoke… Na taj način autor podijeli svoju muku i potakne druge da i sami naprave nešto slično. Svi smo mi učitelji i učenici – jedni drugima!

 Umjesto takvog korisnog otvaranja i dijeljenja, mnogi zatvore usta, stisnu srce, povuku se u sebe i strepe zbog onoga što se dogodilo i što im se čini da će se ponovo dogoditi..

Otvaranje kroz pisanje ili čitanje napisanog – biblio-terapija, kao vođena metoda ili nastojanje da bude samo-iscjeljenje, je dragocjeni način nošenja s vlastitim emocijama i velika pomoć onima koji tome svjedoče i na to se ugledaju. Stalno slušamo da se kod nas ne čitaju knjige a blog tome posvećen dostizao je i preko pola milijuna pratitelja.

Čitanje i pisanje je bolje od kukanja, povlačenja u sebe, padanja u depresiju ili anksioznost, poniranje u šutnju, ili  u hipohondriju….. A da je bolje od agresije ne treba ni spominjati. Samo što mogu reći je: A o agresiji da ni ne govorim!

Nastala energija kao reakcija na bol i strah, mora se negdje potrošiti u nešto korisno ili u nešto štetno što razara drugoga a time i onoga koji se s takvim ventilom služi. Ponekad čujem krivi stav – iluziju, pokušaj opravdanja za negativno ponašanje u rečenici: „Ali lakše mi je kad se izgalamim.“ – To ti se samo čini! Svaka galama ošteti tvoga sugovornika, a zapamti, ošteti više ili manje i tvoje srce.

Danas se zahvaljujemo Mari Majstorović što nas ovom knjigom podsjeća na dobar način nošenja sa svojim emocijama jer tako pomažemo sebi i drugima. Mara je kao Srna – Dinka Šimunovića nadahnula se metaforom duge.

Ugledajmo se i pišimo, čak i ako ne mislimo objaviti!

Evo kako nas potiče Renato Baretić:

„ IPAK JOŠ JEDNA

Ako si priuštim ipak još jednu

Ako mi bude bolja od svega

Ako mi bude vedra i obla

Ako mi bude topla i čista

Ja ću leć miran a zbirka će biti

Deblja za pola lista“

Čitajmo što su drugi napisali – vidjet ćemo čitajući koliko nam tuđi tekst može biti blizak…Pa svi smo mi zaista u istom čamcu! Treba čitati svaku pjesmu kao da smo je sami napisali.

I na kraju još od Baretića:

Renato Baretić: “Kadrovi kadra”

“Ljudi, pamtite! Pamtite sve što vam se zbiva. Pišite, ljudi, pišite dnevnike, bilješke, pišite svoje misli, svoje strahove, u kraticama, u inicijalima, bez obzira na gramatike i pravopise, pišite da ne zaboravite sami sebe. Konzervirajte svoje pamćenje, ne dopustite mu da se od pune linije pretvori u puki niz točaka razdvojenih sve većim prazninama. Govorite u diktafone, snimajte se videokamerama, fotografirajte se. Nitko ne može u potpunosti zagospodariti nad onima koji su uspjeli sačuvati svoje sjećanje.” (Bold – Lj.U.V.)

Iduća promocija knjige održati će se u Vukovaru 21.12.2021. godine.

 

Zbirka pjesama je nastala kao svojevrstan nastavak prvog autobiografskog proznog djela „Svjetlosna godina“ u kratkom roku od godinu dana nakon promocije po gradovima diljem Hrvatske. Na pisanje knjige ju je potaknula pandemija kao i sva iskustva proizašla iz nje.