Kata Mijić: Nakon plodne 2020., očekujem savršen prijem u Srbiji i Makedoniji
Razgovarala Sandra Pocrnić Mlakar
Četrnaesti roman Kate Mitchell pod naslovom „Pitanje časti“, koji je nedavno objavljen u Hrvatskoj, nastavio je niz uspjeha koji hrvatska kraljica ljubića postiže u Hrvatskoj i u regiji. Prošle je godine, naime, Kate Mitchell prvi put prešla granice Hrvatske i objavila roman „Izdana“ u Srbiji, a zatim i u Makedoniji. Za ovu godinu već su potpisani ugovori za nova izdanja u sve tri zemlje.
U povodu najnovijih uspjeha, s Kate Mitchell razgovaramo o tome što publika u Srbiji, Makedoniji i Hrvatskoj nalazi u njezinim romanima? Zašto se u svojim romanima bavi tradicionalnim odnosima u obitelji? Kakav odnos prema tradiciji danas imaju mladi? Jesu li u stvarnosti mogući plemeniti muškarci kakve opisuje u romanu „Pitanje časti“ te zašto joj je važan prvi roman „Oteta ljepota“?
Upravo je izišao vaš četrnaesti roman ”Pitanje časti” u kojem se tradicionalna obitelj mora prilagoditi promjenama, izvanbračno dijete obitelj dočekuje kao željeno. Gdje nalazite inspiraciju i likove za svoje romane?
– Život je najveća inspiracija, a u svakom životu postoji mnogo romana koji se mogu napisati, jer nitko nije maštovitiji od života. Svi moji čitatelji znaju da volim staviti naglasak na naše materijalno i nematerijalno naslijeđe. Tradicija nam iščezava, obiteljske vrijednosti nestaju tiho, a to ne bismo smjeli dopustiti. Ne kažem da trebamo živjeti u nekim prošlim vremenima, ali ipak moramo zadržati osnovne vrijednosti koji smo naslijedili. Živimo u vremenu kada nam je temelj ugrožen, obitelj. Ljudi su postali pomalo komotni, i samo rijetki paze na tuđe osjećaje. I pored tehnologije, čovjek današnjice je usamljeniji nego ikad prije. Svatko bi trebao znati da će obitelj stati uz njega, bez obzira što se dogodilo. Svatko može pogriješiti, i za to bi trebali imati razumijevanja.
U romanu ”Pitanje časti” opisujete dva brata, dva različita tipa muškaraca- jedan je ambiciozan političar u usponu kojemu je karijera najvažnija, a drugi je uspješan poslovni čovjek koji ima vremena za osjećaje u svom životu. U ljubavnom romanu je moguć plemeniti muškarac, a koliko su česti u stvarnom životu? Ima li kod mladih generacija naznaka da su spremni zaštititi slabiju i nezaštićenu ženu?
– Da, obitelj može biti prava riznica različitosti. Ja to volim reći – Ista tvornica, različit proizvod, kako fizički, tako i u svim drugim stvarima. Ta lepeza prepuna suprotnosti, plodno je tlo za svakog pisca. Svi smo mi posebni, svoji i drugačiji, nekako kao da smo iskovani samim začećem, barem dobrim dijelom. Kako bih drugačije mogla objasniti da djeca imaju iste roditelje, isti odgoj, a budu sasvim različiti? Plemenit muškarac nije moguć samo u romanu, njih ima i u životu, samo mi se čini da ne mogu doći do izražaja od onih koji se guraju ispred svih. Plemeniti ljudi ne vole naglašavat svoju plemenitost, oni su ono što jesu, tihi, plemeniti, požrtvovani… Plemenitost je način života. A što se tiče mladih ljudi, da, spremni su i te kako zaštititi one koji su slabiji i koji trebaju pomoć. Svijest o tome se razvija u dobrom smjeru. To su ipak mlade i neiskvarene duše koje još vjeruju da dobro pobjeđuju. Tek kasnije, život će ih u potpunosti oblikovati.
Za vaše romane tipičan je sraz tradicije i suvremenice. Zašto vam je toliko zanimljiva tradicionalna obitelj? Kakvu promjenu u tradicionalnim ulogama donosi novi tempo života, mediji i utjecaji izvana? Kako te promjene djeluju na muškarce, a kako na žene?
– I sama sam odgojena u tradicionalnoj obitelji, i trudila sam se da i svoju djecu odgojim tako, naravno, uz male preinake koje su nužne. Znam kakav je život nekad bio, i kakav je danas. Stariji su se poštivali, i sve je bilo nekako ljepše posloženo. Znalo se tko je autoritet, i tada nisu vladala razmažena djeca. Danas svi žele sve i odmah. Sve je dostupno, i zato gotovo ništa i ne cijenimo. Nekako nam se materijalno nametnulo i kotira visoko na ljestvici prioriteta, a treba li tako biti? Novac je nužan za život, to mi je jasno, ali nagomilavanje i pohlepa kao da nemaju mjeru. Nikad dosta, kako novca, tako i drugih materijalnih stvari. Postala je važna slika koju odašiljemo prema drugima, previše važna. Mislim da to tako ne bi trebalo biti. Tradicija se potiskuje, na žalost. Svi žele biti ”in”, i ljudi žive kao da nikada neće umrijeti. A hoćemo. Otići ćemo svi, a jedino što će iza nas ostati su dobra djela, jer će nas se samo po tome sjećati. Jedna generacija stječe, druga rasipa. To tako uvijek bude. Mediji igraju ključnu ulogu, previše veliku. Stvoreni su lažni ideali, ljepota je postala roba koja se trži. Sve je to utjecaj medija. Čednost iščezava, kao da nije više zanimljiva. Žao mi je zbog toga, i zato volim pisati o vremenima koja su bila sasvim drugačija.
Roman ”Izdana” objavljen je u Srbiji, pa u Makedoniji i postigao je velik uspjeh, pa su odmah ugovoreni i novi naslovi za njihova tržišta. Što mislite, što publika u Srbiji i Makedoniji nalazi u vašim romanima?
– Da, najviše me je iznenadila prihvaćenosti i čitanost. Ako se uzme u obzir da nije bilo nikakvih medijskih nastupa, nije bilo promocija, i javnosti se nisam mogla predstaviti, doživjela sam pravo malo čudo, što se tiče čitanosti. S obzirom da je ”Izdana” prvi moj roman koji je prešao granice naše zemlje, nisam znala što mogu očekivati, tako da sam sve svela na minimum, i ugodno sam se iznenadila. Da, ugovoreni su i novi naslovi. Do kraja godine u Makedoniji bi trebao izići još jedan roman, a s izdavačkom kućom u Srbiji sam potpisala novi ugovor. Ako se tome pridoda da svemu tome prethodi knjiga koja je izdana kod nas, imam i te kako razloga za sreći, i doista sam sretna. Što publika u Srbiji i Makedoniji nalazi u mojim romanima? Isto ono što nalazi i naša publika. Svi mi trebamo nekakav bijeg od stvarnosti, a nije li knjiga idealna za to? Svi mi volimo čitati i proživljavati emocija likova iz knjiga, i na neki način uspoređivati s njima svoj život. Ovim putem zahvalila bih se svim mojim čitateljima, jer bez njih ne bi bilo ni Kate Mitchell.
Prošla godina doista je bila plodna za Kate Mitchell- osim srpskog izdanja, u Hrvatskoj je objavljeno i drugo izdanje vašeg prvog romana ”Oteta ljepota” kod naklade Fragment. Za vas je, kako ste rekli u jednom intervjuu, i dalje ”Oteta ljepota” jedan od najboljih vaših romana. Po čemu?
– Da, bila je ovo jako plodna godina. Sa tim bih se složila. Iznimno mi je drago da je ”Oteta ljepota” doživjela reizdanje. Ja ne mogu reći da je to moj najbolji roman, jer nisam objektivna, ali mi je svakako najdraži. On je stvorio Kate Mitchell, a to je ujedno i moja prva knjiga, ona koja je označila početak jednog prelijepog puta za kojeg se nadam da će trajati još dugo. Kažu da uvijek posebno mjesto u našem srcu imaju prve stvari, a takav je slučaj i sa mnom. Prva ljubav, prvi poljubac, prva knjiga… Sve se to duboko ureže u našu memoriju. Što se knjiga tiče, sve su one meni u srcu. Dio su mene, jer je u njima razlivena moja duša. Samo činjenica da je „Oteta ljepota“ bila prva, stavlja je u drugačiju poziciju, barem kada sam ja u pitanju.
Upravo ste potpisali ugovor za objavljivanje ”Otete ljepote” u Srbiji. Kako to da se veliki srpski izdavač , Laguna, tako brzo odlučio na sljedeći zajednički projekt?
– Da, upravo sam ga potpisala, na moju radost. Sretna sam zbog toga, doista jesam. S Lagunom imam izuzetno dobru suradnju, uostalom, kao i sa svima. Moje se knjige traže, i to mi je jedino bitno. Nije li time sve rečeno?
Budući da u koronskoj godini niste održali promociju u Srbiji, planira li se ove godine predstavljanje publici? Kakav prijem očekujete u Srbiji?
– Nisam održala promociju, i žao mi je zbog toga. Ovo vrijeme nije ni za kakve planove, to je svima jasno. Mogu se jedino nadati da će sve biti u redu, i da ću imat priliku predstaviti se publici koja je tako dobro primila moju knjigu. Kakav prijem očekujem? Savršen, bez sumnje. Sudeći po mojem iskustvu, i načinu ophođenja prema meni, a imala sam priliku družiti se sa njihovim književnim zvijezdama, nemam razloga da sumnjam u bilo što. Prihvatili su me s toliko topline, pa vjerujem da će tako biti svaki put kada dođem u Srbiju. Nema razloga da mislim drugačije.
