Kruno Lokotar: „Kad čujem Daruvar“ može postati obrazac za afirmiranje provincije
„Nije mi jasan ključ po kojemu Ministarstvo kulture dodjeljuje potpore za poticanje čitanja“, rekao je Kruno Lokotar u razgovoru s Arijanom Herceg Mićanović u okviru programa „Na Trnju sa zvijezdama“ knjižnice Ivan Goran Kovačić. Projekt „Kad čujem Daruvar“ dosad je podržala samo lokalna uprava, iako je knjiga u kojoj suvremeni pisci pišu o jednom gradu može biti ogledni primjer za druge male gradove koji bi isto tako mogli dobiti jedinstven zbornik koji bi napisala najuglednija suvremena književna imena.
Razgovor „Na Trnju sa zvijezdama“ ovaj put održan je za stolom u parku ispred knjižnice u Vukovarskoj, a voditeljica Arijana Herceg Mićanović potaknula je gosta da kratko opravda svoj zvjezdani status. Jer Kruno Lokotar doista jest urednička zvijezda hrvatske književne scene – osnovao je nekoliko festivala, pokrenuo nekoliko književnih nagrada, a romani koje uređuje redovito osvajaju nagrade u najjačoj konkurenciji. Upravo je on otkrio jednog od najprevođenijih hrvatskih pjesnika Marka Pogačara, uredio „Uho grlo, nož“ Vedrane Rudan i romane „Črna mati zemla“ i „Ciganin ali najljepši“ Kristiana Novaka, i još puno toga, istaknimo ovogodišnje laureate, romane „Vošicki“ Marka Gregura i „Mladenka kostonoga“ Želimira Periša. Već šesnaestu godinu je član žirija koji dodjeljuje nagradu Prvi prozak za prozu i Na vrh jezika za poeziju autorima do 35. godine, šestu godinu dodjeljuje nagradu Post scriptum za književnost na društvenim mrežama, a dizajnirao je i nagradu Fric za najbolju knjigu proze. Unatoč svim uspjesima Krune Lokotara, Ministarstvo kulture nema povjerenja u njegove inovacije, ili je ona tek simbolična, pa tako, rekao je, jedinstvena svjetska nagrada za književnost na društvenim mrežama Post scriptum je dobila potporu tek u svojoj šestoj godini, a zasad je bez potpore ostao i projekt „Kad čujem Daruvar“. Iako bi se uz potporu Ministarstva kulture njime mogla aktivirati provincija i ojačati vidljivost, identitet, samopouzdanje i ponos građana manjih gradova, ukazivanjem na njihovu poetiku, povijest, prednosti ili na neiskorištene potencijale.
Kako je ispričao Arijani Herceg Mićanović, na ideju za „Kad čujem Daruvar“ Lokotar je došao razmišljajući o identitetu svog rodnog grada, a zanimalo ga je po čemu je šire poznat i što se o njemu zapravo zna. Zato je izabrao 28 pisaca koji nisu iz Daruvara, a polovica ih u Daruvaru nikad nije ni bila, i zamolio ih da napišu što znaju o Daruvaru. Brifirao ih je povijesnim podacima, linkovima i anegdotama i dobio 28 priloga, među kojima ima mikroeseja, putopisa, reportaža, pa čak i poezije. Među piscima i novinarima koji su sudjelovali su Miljenko Jergović, Branislav Glumac, Boris Dežulović, Kristian Novak, Monika Herceg, Goran Tribuson, Želimir Periš, Marko Gregur, Nada Gašić, Željka Godeč…
Knjiga je promovirana 5. svibnja, na Dan grada, a Daruvarčani nisu nikad prije kupili toliko knjiga na jednoj promociji. Pokazalo se da je knjiga osvijestila ponos koji Daruvarčani osjećaju prema svome gradu, međusobnu povezanost i odnos prema gradu. Projekt povezivanja književnosti i gradova može angažirati tri ministarstva: kulture, obrazovanja i turizma, zaključio je Kruno Lokotar. U Daruvaru je već dogovoreno da se u Godini čitanja tekstovi iz knjige obrađuju na satovima hrvatskog jezika u srednjim školama. Koji će se tekstovi iz knjige obraditi, izabrat će sami profesori.
(S.P.M.)
