Gimnazijalci izradili personalizirani chatbot za lakše ponavljanje školskog gradiva
Čakovečki gimnazijalaci Karlo Kolac i Dorian Mikulan mrze štrebati, pa su otkrili način za jednostavnije učenje i brže pamćenje
S njihovim bi softverom učenje bilo jednostavnije. Čakovečki gimnazijalci Karlo Kolac i Dorian Mikulan osmislili su personalizirani chatbot za ponavljanje gradiva. Isprobali su i kažu da pali.
Nakon što su pomoću svog izuma besprijekorno svladali Newtonove zakone, samouvjereno su ispunili prijavnicu na Student DIGI Award 2021.
Mentori, Nikola Friščić i Nina Mikolaj Varga, puno su pomogli.
– Na robotici radimo razne projekte, mentori nas podupiru i sjajni su. Mladi su i pristupačni – slažu se Dorian i Karlo.
Momci, učenici čakovečke Gimnazije Josipa Slavenskog, ni trenutka nisu sumnjali u uspjeh.
Obojica su dobri u prirodnim predmetima, vole razmišljati i mrze štrebati, pa su si odlučili olakšati pamćenje definicija. Umjesto njih će ih pamtiti robot. umjetna inteligencija. Njihov će posao biti poslije nastave upisati nove podatke i tako stvoriti opsežnu bazu. Prema potrebi, u nju će posegnuti.
– Funkcionira baš poput chata, kao da se dopisujemo s prijateljem. To je lakši način pronalaženja potrebnih informacija. Bez gubljenja vremena listanjem po knjizi – ispričao nam je Dorian.
Savršen robot
Smisao njihove inovacije je, kažu, dobiti točnu i provjerenu informaciju u kratkom vremenu.
– To je individualizirani bot kojim sustavno ponavljamo naučeno gradivo. Postavljanjem pitanja dobivamo odgovore koje smo sami unijeli u nekom trenutku svojeg školovanja – zvuči jednostavno kad oni kažu.
Njima i jest jednostavno.
Dorian i Karlo dijele interese, zajedno pohađaju satove informatike i fakultativnu nastavu robotike. Izvan škole se ne druže često.
– Roboti su me uvijek zanimali u TV serijama, u posljednje sam vrijeme počeo pratiti što NASA radi, jako me zanimao način izrade robota. Savršeni robot? Robot koji kuha i radi sve ono na što svakodnevno trošimo puno vremena. To bismo vrijeme mogli bolje iskoristiti – kaže Dorian.
Hoće li se majka uvrijediti jer bi želio robota da mu kuha?
– Ne bi mama imala ništa protiv malo više slobodnog vremena – odgovara. Za sebe kaže da je dosta ozbiljan i sramežljiv dok ne upozna osobu, a kasnije je pristupačan.
Karlo Kolac učenik je 3.e razreda. Nema posebnu želju što se funkcija nekog budućeg robota tiče. – Moj robot ne bi trebao kuhati, to volim raditi sam. Jedini su to trenuci kad imam mira – kaže. Ne voli štrebati, preferira razmišljati i ne može zamisliti da bi studirao pravo.
– Samo od ideje da moram memorizirati cijele knjige već mi sad nije dobro – ozbiljan je. Za gimnaziju je, kaže, prilično lijen.
Kad su im profesori rekli za Student DIGI Award, brzo su se sjetili chatbota. I realizacija je potrajala kratko. Za nekoliko tjedana njihov je robot s Newtonovim zakonima u memoriji bio spreman.
– Koristili smo besplatni program Microsoft Azur, pomoću njega smo razvili bazu podataka. Zapravo, baza je već postojala, ali mi smo ju prilagodili da nama bude korisna. Idealno bi bilo da svaki učenik ima personalizirani chatbot koji bi poslije nastave dopunjavao novim informacijama. Bio bi mu to super podsjetnik prilikom učenja.
Učenici bi međusobno mogli razmjenjivati podatke kao što danas razmjenjuju skripte. Da svatko nešto doda, bila bi to ozbiljna baza znanja – razmišljaju gimnazijalci o smjeru kojim će razvijati svoju inovaciju.
Samo petice
Sljedeći važan korak je naučiti robota da govori, kao i da prepoznaje jezik, pohranjuje ga u memoriju i na glasovni upit daje glasovni odgovor.
– Tako bi chatbot pomagao i osobama s posebnim potrebama. Slabovidna bi osoba mogla postaviti upit chatbotu i on bi joj odgovorio. Program je to koji koristi umjetnu inteligenciju i bazu podataka za pomoć pri učenju – pojašnjavaju nam dečki. Jedan počne rečenicu, drugi ju završi, savršeno se nadopunjuju.
Obojici nedostaje njihov srednjoškolski život. Biti ležeran sedamnaestogodišnjak. Imaju samo petice iz matematike, kemije i fizike, “ne zato jer štrebamo, baš obrnuto – tu je potrebno razmišljati“, no društveni im predmeti šepaju s četvorkama.
Danas čitaju, slušaju muziku. – Ne družimo se previše, ne idemo na izlete, ne slavimo rođendane. Za kompjutorom sjedim dosta, ne mjerim vrijeme. Ipak, sad malo više izlazim na zrak. Pomislim da sam previše unutra, osobito zato što i nastavu pratim online – kaže Dorian.
Karlo se u slobodno vrijeme bavi kompjutorskim prijevodima. Newtonove zakone su naučili, započinju s učenjem chatbota da za svaki zakon kaže i njegovu definiciju, pokaže slike, ispiše linkove za sadržaj vezan uz temu. Dorian Mikulan još ne zna što bi za malo više od godinu dana volio upisati, samo zna da će to biti nešto vezano uz informatiku. Svoju budućnost ne vidi u Hrvatskoj.
– Vani bih imao bolje prilike, vjerujem, jer svijet je bolje tehnološki osviješten.
Ni Karlo Kolac još ne što bi upisao. Pragmatičan je.
– Ne budem li se mogao odlučiti, uvijek mogu upisati matematiku – zaključuje.
Izvor: Novac.hr
