Od 300 stabala smokava može se živjeti, jasno, ne i bez rizika…
Danas je teško objasniti zbog čega u Hrvatskoj i ono malo smokava propada i zašto se ljudi njima ne bave.
Tomislav Šiljeg iz Metkovića na svojih 800 stabala smokava u ekološkom uzgoju očekuje ove jeseni ubrati desetak tona smokava. No, to su samo očekivanja jer su mu ptice u jednom danu uništile 200 kilograma. Osim što prodaje svježe smokve na svom obiteljskom poljoprivrednom gospodarstvu još proizvodi i suhe smokve, slatko od smokava sa dodatkom aronije.
– Posla u svakome voćarstvu ima, tako i u smokviku. Uz pomoć savjetodavne službe i nadzorne stanice za ekološku poljoprivredu pratimo stanje plantaža, ekološki uzgoj je ponajprije veliko povjerenje između korisnika i proizvođača. Mi proizvođači nastojimo naše plantaže održavati i uzgajati bez konvencionalnog načina. Dakle naši preparati su provjereni i odobreni od strane ministarstva poljoprivrede. Zaštita se vrši kao i gnojidba, ali s velikom dozom opreza i preporuka struke – kaže Šiljeg.
Hrvatska proizvodi minimalne količine smokava pa kad se tome dodaju i štete od ptica, ovogodišnji urod je minimalan, piše Slobodna Dalmacija.
Prema analizama tržišta koje je provela konzultantska tvrtka Smarter, najveći proizvođači i izvoznici smokava su Turska, Grčka, Italija, Alžir, Maroko i Španjolska, no Hrvatske nema na karti ovih zemalja u kojoj se organizirana proizvodnja iz godine u godinu urušava, unatoč ogromnim potencijalima za proizvodnju. Poslije masline, smokva je najraširenija voćka od Istre do Dubrovačkog primorja, a u manjoj mjeri u Dalmatinskoj zagori i neretvanskoj dolini. S oko 855.000 stabala polovicom osamdesetih godina, broj rodnih stabala smanjen je u Hrvatskoj na oko 600.000. Hrvatska je 1996. godine proizvodila oko 6.240 tona svježih plodova da bi prošle godine proizvela skromnih 1.264 tona.
– Proizvodnja smokava smanjena je i zbog promjena u prehrani budući da raste potrošnja drugog svježega voća na račun sušenoga i prerađenoga, a u Hrvatskoj je smanjen i organizirani otkup za preradu. Proizvodnja se zadržala na okućnicama zbog plasmana gotovo isključivo svježih plodova po izuzetno visokim cijenama. Manji dio se suši za vlastitu potrošnju. Iako se proteklih godina na domaćem tržištu pojavljuju obiteljska poljoprivredna gospodarstva koja proizvode izuzetno kvalitetne proizvode od smokava, još uvijek su neiskorištene velike mogućnosti prerade (napitci, džemovi, kompoti, rakije). Posebice je važno pravilno sušenje i otprema jer dobro sušena i pakirana smokva uvijek se dobro prodaje na inozemnom i domaćem tržištu kao ukusno, zdravo i hranjivo voće“, naglašava stručnjak Smartera Miroslav Kuskunović.
Osim izuzetno zdravih svježih smokava, predviđa se i rast potrošnje sušenih smokava, ali i različitih proizvoda koji sadrže ovo rajsko voće, piše Slobodna.
– Danas je teško objasniti zbog čega u Hrvatskoj i ono malo smokava propada i zašto se ljudi njima ne bave, jer bi s tristo do 400 stabala jedna obitelj mogla lijepo puniti kućni proračun. Proizvodnja za osobne potrebe danas uključuje smokve iz seoskih “voćnih nasada” uglavnom starih sorti, stabla koja rastu po dvorištima, uz putove i međe iz čega je lako pretpostaviti ono što statistika ne bilježi, da vjerojatno najveći dio “osobnih potreba” znači neubrani, propali urod. A uvijek je golema šteta kad urod propadne, zaključuje Kuskunović.
