Intervju Krešimir Macan : „Iako je puno izazova ako poslujete u Hrvatskoj, apsurdno je brinuti se oko nečeg što stvarno nije problem!“

Grand PRix za doprinos struci dobio je ovih dana naš poznati PR stručnjak za političke i strateške komunikacije,  Krešimir Macan.  Što mu je donijelo ovo priznanje, a što iskustva u radu s premijerima, gdje se vidi u budućnosti i što poručuje struci kroz svoje 20-to godišnje iskustvo, pročitajte u velikom intervjuu za #samopozitivno.com portal:

SAMOPOZITIVNO: Krešimire poznati ste PR stručnjak za odnose s medijima i stručnjak za političke krizne i strateške komunikacije. Koje događaje smatrate ključnima za razvoj vaše karijere i što je u njima bilo posebno?

Kad gledate unazad shvatite da je sve što je bilo ključno bila slučajnost, ali da ste trebali za tu priliku biti spremni. Kao turistički vodič sam izvježbao pričanje priča i osluškivanje povratnih informacija, učio strane jezike (pričam ih četiri aktivno) što se pokazalo ključnim kada sam ratne 1991. počeo voditi strane novinare po terenu i upoznavati se s onim što ću tek kasnije naučiti da se zove odnosi s medijima, kao dio odnosa s javnošću. Prilike se uvijek otvaraju i ja sam ih koristio tada češće nego nekada kasnije. Nisam ih propuštao i to vas je vodilo od jednog posla do drugog i kasnije pomalo definiralo karijeru. Shvatio sam da sam uvijek radio najbolje što sam mogao, s velikom strasti i tada bi stizale ponude za dalje. Od 1991.-1994. sam u četiri godine promijenio četiri posla u državnom sustavu i to je bilo veliko iskustva. Dakle, radite na sebi i znanjima i tražite prilike, svugdje su oko nas. I one koje nam se trebaju otvoriti doći će, a tada je odluka isključivo na nama. I pripazite – sve što sam poželio ostvarilo se, samo sam se znao kasnije pitati jesam li baš to želio…

SAMOPOZITIVNO: Možete li nam reći što su vam donijela iskustva savjetnika hrvatskih premijera Ivice Račana i Andreja Plenkovića?

Prije svega mogućnost da iz prvog plana vidite kako stvari funkcioniraju u samom vrhu države, koje su procedure kod odlučivanja i koje su prepreke, te naravno kako unaprijediti komunikacije. Kasnije vam to dođe odlično ako želite nešto postići u poslu za klijente, pa znate kako sustav funkcionira i kako mu se trebate obratiti. S druge strane dobijete mnoštvo kontakata. Ono što je ključno shvatiti da su i u tom sustavu samo ljudi kao mi, da su čelni ljudi također samo smrtnici s dobrim i lošim stranama i da njihov dan isto može trajati samo 24sata i da s time resursima morate pametno upravljati. Zanimljivo je vidjeti kako funkcionira vlada s obzirom na politiku koju zastupa, lijeva ili desna i kako se mijenja pogled na stvari ovisno koliko široko gledate. Radio sam i s Tuđmanom i Račanom, oba su bila velikani politike u vrlo izazovnim vremenima. S Andrejom sam vršnjak pa smo puno jednostavnije komunicirali i on radi puno toga da Hrvatska nakon mandata njegove vlade bude bolje mjesto za život. Zato sam i prihvatio njegov poziv da mu se pridružim.

SAMOPOZITIVNO: Kako ste primili odluku o razrješenju s funkcije savjetnika premijera i kako ste si protumačili situaciju?

U životu su odluke isključivo naše i sami ih donosimo. Odluka je bila moja i na moj zahtjev kako i stoji u rješenju te je donesena nešto ranije jer nismo uspjeli realizirati inicijalni dogovor oko mojeg angažmana. Ja sam naime od privremenog, što je bio inicijalni dogovor, postao stalni honorarac bez zdravstvenog i mirovinskog, dakle bez radnog odnosa i to za manji iznos koji je trebao biti samo privremen. To je bio dio dogovora u okviru kojeg je predsjednik vlade ukinuo onu apsurdnu zabranu suradnje PR-a s javnim sektorom. S obzirom na to da je posao tražio puno veći angažman jer se radilo o vrlo intenzivnom razdoblju, a kako status nismo uspjeli regulirati sukladno dogovoru, procijenio sam da je ipak bolje krenuti dalje u neke nove, manje stresne, izazove. Jednostavno rečeno, onaj famozni tvit nije imao veze s mojim odlaskom, ali smo dopustili onima koji su tako željeli da u to vjeruju😊

SAMOPOZITIVNO: Što vas pokreće i s kojim motivom ulazite u profesionalne izazove?

Ma uvijek je to bila strast i naravno potreba da si osigurate osnovno za život obitelj. S vremenom se to osiguralo, pa je bila uglavnom strast naučiti nešto novo ili napraviti nešto posve drugačije tj. usuditi se ponekad krenuti neutabanim putem. Iako sam dugo vremena brinuo oko tog materijalnog, shvatiš na kraju da to dođe ako radiš ono što voliš. Imam super pitanje na tu temu kad vidim da se netko brine – jesmo li ikad dosad zakasnili s plaćom ili trebali još posla – u proteklih 20 godina se ne sjećam takve situacije. Tada je apsurdno brinuti se oko nečeg što stvarno nije problem, iako je puno izazova ako poslujete u Hrvatskoj. Stvari se same po sebi najčešće slažu. Nekad je potreban odmor, malo zatišja, ne treba odmah na prvu brinuti.

SAMOPOZITIVNO: Pomažete li vi svojim djelovanjem ljudima otvoriti oči u stvarno političko stanje i koliko morate biti oprezni u izjavama kako se ne bi zamjerili strukturama na vlasti?

Kada komentiram kao politički analitičar imam slobodu reći što god želim i ne bojim se to niti izreći. Pitanje je što ljudi čuju i koliko pažljivo slušaju. Pod zadnje sam, pa i ponukan iskustvom u vladi, postao malo ciničniji i baš ne idem uvijek istim smjerom, kao i većina, ali imam argumente za to. Znate ono kad kažu hajde probaj, pa onda pričaj. Jesam i upravo zato mogu argumentirati zašto mislim da bi se nešto trebalo gledati i na drugi način. Jer nije sve crno, mi se moramo pokrenuti i napraviti te reforme, ali da je sve crno – daleko smo od toga. Mrak je bio dok smo bili u recesiji i preživjeli smo je nekako. Sada je puno lakše. Logično je da ljudi stalno traže više i zato se očekivanjima treba upravljati. To je jedna od glavnih uloga komunikatora u politici. Evo recimo imamo ove izmišljene rasprave o slobodi medija u Hrvatskoj. Ne mogu se prestati smijati kad netko uspoređuje Hrvatsku sa Srbijom ili Turskom kao boljima od nas s obzirom na to da sam i radio i bio tamo. Pa kod nas se nekažnjeno može reći i napisati bilo što, pravosuđe je takvo da trebaju godine da dobijete zadovoljštinu, a recimo medij nastavi izlaziti pod drugim izdavačem. I nikome ništa. S društvenim mrežama bilo kakva ideja o cenzuri de facto nestaje. Ali imate tada lažne vijesti, puno drugih problema uslijed nedostatka odgovornosti. Ima li pritisaka na novinare? Uvijek će ih biti, to je normalno stanje da se pokušava utjecati na glasnike, samo je pitanje koliko oni imaju prostora oduprijeti se takvim pokušajima. Čini mi se da mi u Hrvatskoj imamo dosta dobru ravnotežu, čak malo i previše nereda u medijima. Dok god imate anonimne portale bez impresuma, imate kaos. Sloboda znači ujedno i odgovornost i tu se treba postići ravnoteža.

SAMOPOZITIVNO: Koje su prema vama karakteristike presudne za uspjeh u vašem poslu?

Znatiželja i spremnost na stalno učenje. Potrebna je solidna osnova – široko obrazovanje i spremnost da ga još širite daljnjim radom. Ovo je struka koja vas natjera da o svakoj drugoj struci nešto naučite, da je cijenite i razumijete, naročito ako se bavite kriznim komuniciranjem i politikom kao mi, jer vam klijenti dolaze iz raznoraznih branši. I onda morate uroniti u taj njihov svijet, kako bi mogli ispričati njihovu priču. Dakle baš čista znatiželja i zaigranost, kao u malog djeteta. Jer je stalno nešto nova u igri.

SAMOPOZITIVNO: Osim što uspješno vodite već preko 20 godina svoj posao, obiteljski ste čovjek. Koliku ulogu ima vaša obitelj u poslu koji radite i koliko vam znači njihova podrška?

Obitelj mora biti osnova i baza u koju se vraćate nakon bitaka, kažem naročito ako ste specijalizirani kao mi. Izborne kampanje su ratovi, odeš u kampanju na mjesec dva ili dulje na teren, nema te i onda se vratiš, najčešće s pobjedom, ali i velikom iscrpljenošću i potrebom da se regeneriraš. Ako to možeš dobiti doma, imaš sve. Ako slučajno imate loš rezultat – tim više. Naravno do nas je da u normalnim vremenima postignemo taj dobar kompromis rada i života jer treba živjeti svaki dan zar ne? A i morate biti tu uz djecu koja vam odrastaju. Tu sam znao pretjerati ponekad, iako već godinama imam pravilo od barem četiri tjedna godišnjeg odmora ljeti i još minimalno dva na zimu i još ponešto ukrademo kroz godinu. Dakle odmor je jednako važan, koliko i taj rad. Sve više s godinama jer se naravno tijelo sporije regenerira. Sada sam imao jedno razdoblje od šest mjeseci pravog odmora od svega budući da je kolegica Katarina Leko preuzela voditi Manjguru, po mom odlasku u Vladu. I iako mi je na početku bilo neobično, sada se ne bih mijenjao😊 Godi mi imati više vremena za sebe i obitelj.

SAMOPOZITIVNO: Kako se relaksirate od posla? Je li avantura u show “Zvijezde pjevaju“ jedan od neostvarenih talenata ili ste samo htjeli iskusiti nešto različito od posla s kojim se bavite?

Otkrio sam u ovih šest mjeseci streaming servise poput Netflixa ili Amazon Primea, pa smo zajedno odgledali više serija nego dosad sve ove godine. I shvatiš da je za neko zajedništvo dosta biti, da ne moraš ništa više raditi. Dapače, ako ne radiš, to ti ispadne plus. Jer ranije nije bilo vremena za „dangubljenje“ uz posao (tako mi je to tada izgledalo), ali kao što sam rekao već gore – potrebno je to vrijeme za obnovu i odmor. Poslije možeš raditi još bolje. A pjevanje – nekako sam u svojem shvaćanju sebe došao do toga da trebam opuštanje i zaključio da ću to postići ako prođem školu pjevanja (netko ide na glumu, meditira …) I stalno sam pričao kako ću krenuti kod Ivane Husar u školicu i stalno to nekako odgađao. Onda se dogodio poziv u „Zvijezde pjevaju“ i to kao zamjena. Ne smatram se nekom zvijezdom, ali sam znao da ću se suočiti sa svim svojim strahovima ako to prihvatim. I bilo je momenata kad sam žalio. Srećom je Tonka odlična mentorica i prijatelj, pa smo kroz sve prošli relativno bezbolno na kraju. Ali da je bilo noći kad nisam spavao jest. Glazbeno sam obrazovan, imam sluha, svirao sam violinu i pjevao u zboru, ali tu se nasloniš na nekoga i slijediš. Ovdje si sam s mentoricom i s druge strane je pola milijuna gledatelja. I nije to tako lako sve savladati u tri tjedna. Osobno mi je bila najgora prva tonska proba na pozornici, kad izlaziš iz svijeta proba i pred svima moraš profulati. Ispalo je ok, vidiš da se i drugi muče i trude, jer je to za sve novi svijet inače se show ne bi zvao „Zvijezde (koje to inače ne rade) pjevaju“. Tako da mi je to scensko iskustvo, stres, trema i sve što moraš napraviti da bi to gledateljima bilo zabavno velika škola. Najlakše mi je bilo sa žirijem, tamo sam na svojem terenu, pa sam zaradio i onu opomenu da manje pričam. Javni nastup i javni nastup s pjevanjem su dva svijeta. I tu se zaista moraš opustiti do kraja da bi sve bilo odlično – jer i kad imaš pjesmu, može ti se dogoditi puno toga, npr. da ti koncentracija popusti kao meni nakon uvoda u prvu pjesmu jer smo otpjevali sve kako treba i dobili aplauz. Onda je u nastavku loviš i uloviš eventualno itd. Sve kritičare koji se postave onako bahato i to komentiraju samo pitam – biste li probali – ako kažu da ne, onda samo kažem ne znate o čemu pričate. Ali dobro tu smo mi Hrvati prvaci zar ne – svi smo izbornici, premijeri, a stvari se sporo mijenjaju.

SAMOPOZITIVNO: Uskoro ćete gostovati na Business Cafe-u na temu: „Poduzetničke priče!“ Kako je po vama biti poduzetnik u Hrvatskoj i kada biste ponovo mogli birati poslovnu karijeru i put s čime bi se bavili i što biste na tom putu promijenili?

Zahtjevno je, ali je bilo teže u vrijeme krize. Volim raditi na datu riječ, pa me smetaju stvari poput neplaćanja ili ne pridržavanja rokova, što je u Hrvatskoj nažalost bila praksa. S takvim radije nisam radio. Svima preporučujem da im netko provjeri inicijalni poslovni plan i da uzmu dobrog knjigovođu. On vam vrijedi čudo i imam sreću da radim s jednim takvim godinama. I tu vrijedi pravilo da najjeftinije nije često najbolje jer oni koji znaju posao pomažu vam ploviti kroz more naših propisa. Zanimljivo prekasno sam naučio kako me iz knjigovodstva mogu izvješćivati ažurno o računu dobiti i gubitka svaki mjesec i tako upravljati poslovanjem u svakom trenutku, jer mi je bilo prioritet raditi. Ako imate proizvod i kupce za njega, vidite kako to izgleda u brojkama i krenite korak po korak. Ako je temelj dobar, stvari se krenu razvijati same od sebe, ako s početka pazite na troškove malo više. Naši ljudi vole odmah kupiti skupi mobitel ili auto, a morate biti sigurni da si to možete priuštiti. Ili kako pravdati sredstva za samozapošljavanje ili poticaje npr. I zapamtite ako se nešto loše dogodi, prvo pogledajte jeste li vi napravili sve što ste trebali, prije nego počnete upirati prst na druge. Dogodila mi se situacija u kojoj nisam kontrolirao financije, tj. uspostavio način da pratim što radimo s novcima i onda stvari mogu poći naopako. Ali moj je propust bio što sam smatrao da se ne trebam i time dodatno baviti. Zato je bitno postaviti stvari od početka dobro i kroz alate upravljati procesima. I možda najbolji savjet – gledajte što želite od tog posla kojeg radite. Koji je cilj? Jer ako imate cilj, financijski ili neki drugi, možete upravljati razvojem da do njega dođete. Npr. želite zaraditi dvije prosječne plaće u državi jednu kroz plaću, drugu kroz dobit izračunajte što se sve mora dogoditi da bi došli do tog cilja. Ako radite previše, možda premalo naplaćujete npr. I tada naciljate u tom smjeru i vjerujte mi ne događa se više slučajno. Ili ako želite uravnotežiti posao i život – što moram napraviti i što će me zadovoljavati i onda se prema tome posložite. Ja sam s takvim pristupom u jednoj godini marginu profita udvostručio, dakle puno sam više davao klijentima, nego sam naplaćivao. Sada smo sve uravnotežili.

SAMOPOZITIVNO: Što biste savjetovali ljudima koji se žele baviti vašim poslom, koja znanja i vještine su im potrebne uz formalno obrazovanje te gdje i kako najbolje steći prva iskustva?

Dobro je negdje probati raditi za druge i s drugima, prije nego krenete sami. Ja sam se odlučio krenuti sam kad sam shvatio da mogu bolje raditi za sebe nego što mi je bilo kod prethodnih poslodavaca. Šest godina sam radio za druge i onda sam se odlučio na poduzetništvo uz pomoć drugih. Danas je puno lakše dobiti savjet kako pokrenuti posao, nego što je to bilo 1997. Predložio bih svima da malo vide kako to izgleda i u inozemstvu. Danas se može i za studiranja otići na razmjenu u inozemstvo i to bi svakome preporučio. I naravno da čitaju što više od knjiga do blogova uspješnih ljudi, slušaju podcaste poput Surovih strasti u kojima uspješni ljude dijele svoja iskustva. To je to stalno učenje o kojem govorim. I provjerite obavezno koji ste tip – jeste li poslodavac ili pak zaposlenik. Neki ljudi jednostavno ne žele preuzimati sve odgovornosti poslodavca i to onda loše završi jer nisu svi za poduzetnike.

SAMOPOZITIVNO: Za kraj gdje vidite sebe i svoju PR agenciju u budućnosti  i koja je vaša misao vodilja u poslu i u životu?

Tko će to znati? Ja čvrsto vjerujem da će doći samo i iz smjera kojeg najmanje očekujem. Tako vam uvijek dolaze bitne stvari u životu, i one dobre i loše. Savjetuju vas da s vremenom organizirate posao tako da umjesto vi radite za vaš novac, vaš novac radi za vas. Mislim da sam s ovim promjenama u Manjguri krenuo u tom smjeru, da se oslobodi vrijeme za nešto novo. Grand PRix za doprinos struci koji sam dobio od kolega iz Hrvatske udruge za odnose s javnošću isto je priznanje koje te natjera razmišljati što dalje. Poticaj u pozitivnom smjeru. Živim sada i ovdje, nastojim biti ono što jesam i samo živjeti jer smo tada u potpunosti sretni. Slijedim onu od Konfucija – radi posao koji voliš i nećeš raditi dana u životu.

Razgovarala urednica portala Samopozitivno.com Mara Majstorović