Super 7-ica – Emeritusi, fakini, ratnici i štenad
Četvrt stoljeća hrvatske državnosti obilježeno je baš kao da je obični radni dan u, istina, raspuštenom Saboru. Sjednica jest bila svečana, ali da se tražio kvorum teško bi ga se našlo. Našla se tamo i tehnička ministrica socijalne politike i mladih Bernardica Juretić, inače ”zvijezda” tjedna na izmaku. U pauzi tehniciranja potražila je savjet za održavanje dobrog izgleda i naletjela na dobrodržećeg bivšeg predsjednika Stjepana Mesića.
”Što vi koristite da se ne mijenjate?”, upitala ga je Juretić, a on je ne trepnuvši, s tek laganim podizanjem obrva spremno uzvratio:
”Mali pas je uvijek štene”, dokazavši tako da je zadržao smisao za humor i doskočice, kad mu već isto nije uspjelo s uredom bivšeg predsjednika.
I tako dok je vikend Bernardica Juretić provela gruntajući kako najbolje na sebi primijeniti Mesićevu recepturu, nije ni slutila da će se naći u središtu interesa javnosti zbog terapijske zajednice za liječenje ovisnika Susret čija je osnivačica i predsjednica bila do dana prije inauguriranja u ministarsku fotelju. A kad je tamo sjela, potpis za novu funkciju izvježbala je na ugovoru između Ministarstva i Susreta. Tinta se na papiru zadržala, potpis je valjan, a Juretić se opravdava na Facebooku. U postu koji, kako kaže, piše sama sebi s kojom i razgovara objašnjava da je radila samo ono što joj je Gospodin povjerio i, zahvaljujući njemu (napisano malim slovom u izvornom tekstu), spašeno je tisuće života i stoga je ponosna.
”Nisam za to dobila ni vile ni stanove, ni aute ni brodove…. Za to nisam ni radila. Nisam radila za zemaljsku nagradu, nego za nebesku”, kaže Juretić. Trenutno su otvorene samo dvije terapijske zajednice. Bernardica Juretić ne gubi nadu i kaže:
”Ako Bog da da bude više korisnika, otvorit će se i Paučje i Čiovo”.
Bog nije dao da naša nogometna repka uđe u četvrtfinale Eura u Francuskoj. Poraženi smo od Portugala u fotofinišu produžetka, a mnogi misle da je izbornik Ante Čačić zakasnio s izmjenama igrača. To mu zamjera i sveprisutni Ćiro Blažević koji od huje ne može kontrolirati glas pa on odluta u falset dok viče – Pjaca je Bog, a on ga uvodi tek tada. Nogometni zaljubljenici sjetit će se da je Ćiro na istom mjestu 1998. u polufinalu imao božanstvo u liku Roberta Prosinečkog, pa je Žuti u polufinalu kontra domaćina sjedio na klupi previše dugo. Dogodi se svakome, reklo bi se.
”Ako sam nakon Španjolske bio doktor, sada sam emeritus”, prva je izjava izbornika Čačića nakon ispadanja s velikog natjecanja. Nesamokritičnošću na kritike javnosti Čačić emotivno i dosta uvjerljivo nastavlja.
”Naše suze prelile su se na naše ljude. Mi smo pobijedili huligane, ni Orepići, ni Ostojići, nego mi”. Tko je koga možda se ni ne može ustvrditi, ali neporecivo je da Portugal u klasičnih nogometnih devedeset minuta nije pobijedio nikoga, a već je u polufinalu. O navijačima se oglasio i stručnjak za sociološku analizu te skupine pojedinaca Dražen Lalić, a na pitanje Zorana Šprajca jesu li nogomet i seks precijenjeni spremno odgovorio da nisu. ”I jedno i drugo treba prakticirati”, kaže Lalić.
Ako politiku shvatimo kao društvenu igru na ploči Republike Hrvaske, onda možemo tražiti pijunčiće raznih boja i odora da bi igra mogla početi. Ako je vjerovati Darku Milinoviću HDZ treba fakina i ratnika, jer to ”Zoran Milanović u SDP-u jest”. Sam u sebi nije pronašao nijednu osobinu navedenih pa je odustao od kandidature za predsjednika stranke. Sve svoje fanove pozvao je da svoj glas daju Andreju Plenkoviću.
”Između mene i Andreja nema velike razlike”, ispalio je Milinović… a mikrofoni i kamere zabilježile. Za vječnost. Ivo Andrić davno je zapisao da ”sada nije vrijeme da se ratuje, već da se vidi tko je kakav”.
Tako Hrvatsku punu života, tako lijepu, a tako našu, čekaju izbori na više razina, a oni koji u dan vole krenuti s Dobro jutro Hrvatska, kultnom emisijom na HRT-u, već mjesecima žale i oplakuju što je njihov tv izbor krenuo novim smjerom. Obiteljski jutarnji čaj više nije isti, kaže onaj kome se vjeruje, djeca su nervozna, žena također jer se koncept promijenio, dave nas, veli dobri duh svakodnevlja Davor, s nekim bolestima u rano jutro. Svatko ima svoju definiciju novog smjera Dobrog jutra. Najbolju je pred kraj komunikacijskog tjedna dao i posljednji odvjetak predreformske garniture, filmski kritičar Daniel Rafaelić. Dok je svojim autoritetom objašnjavao zašto valja pogledati skoro pa zaboravljeni film Alfreda Hitchcocka upitan je od strane Davora Meštrovića Meštra, koji konačno može utjeloviti dugogodišnji nadimak otkad sjedi pored Ljiljane Vinković, što misli o pjesmi dana koju je tog četvrtka izvodio Milo Hrnić.
”Od Hitchcocka do Hrnića u jednoj sekundi, to je Dobro jutro Hrvatska”, briljantno je u sridu pogodio Rafaelić.
Izvor: www.ciceron.hr
