Oprost je nagrada samom sebi!
Ovaj blog posvećujem svima onima koji su zaboravili na ljepšu stranu života i našli se u situaciji napustiti sve, spakirati kofere i pobjeći glavom bez obzira ne pitajući za cijenu.
Započet ću ga s odlomkom koji je ovih dana kružio po Face-u:
„Moraš se prvo oteti, da te svi izgube, nitko da te nema, moraš od svakog otići i sebi oprostiti što si otišao, što te nigdje nema, što nisi tamo gdje si potreban. Moraš otići i biti sam, vidjeti tko si, i onda sebi oprostiti što si to što jesi, i oprostiti sebi što nisi sve ono što si želio biti i tek onda se vratiti, da se daš onima koji su ti oprostili što si otišao, koji su ti oprostili što nisi ono što su oni htjeli da postaneš i koji su te prihvatili onakvog kakav si sada…“
Dakle, tekst je tako moćan, a tako jednostavan, jer u sebi sadrži osim dubokog pitanja smisla života, odgovor i ključ osobne transformacije. Ne morate otići i sve napustiti kako bi i vi i oni oko vas naučili lekciju. Pročitajte citat ponovo, na kraju je opet sve u redu jer završava sa prihvaćanjem nas kakvi jesmo ali i onih drugih kakvi oni jesu. Čak tri puta se spominje oprostiti sebi, a dva puta da vam drugi oproste i kako ključna riječ na kraju prihvaćanje! Pa, krenimo redom.
Kako oprostiti sebi?
Mislim da nema čovjeka koji u svom životu i na svom životnom putu nije pogriješio, odnosno donio pogrešne izbore i poslije se pokajao. Da li je to pogrešan izbor ili su to iskustva iz kojih trebamo nešto naučiti? Ponovo i ponovo govorit ću vam da je sve stvar iz kojeg kuta gledamo. Ako živite i gledate na život kao glumac u drami, dobit ćete osjećaj da ste pogriješili i da ste žrtva svog izbora, ako pak igrate ulogu optimiste, na iskustva i ljude ćete gledati kao mogućnost napredovanja i osobnog rasta i da iz takvih životnih situacija učite i ispravljate greške.
Kažu stvari se ponavljaju dok nešto ne naučimo, no nije nužno da ih ponavljamo sa istim ljudima i na istom mjestu. U trenutku kada želimo ispraviti stvar i popeti se na viši level, potrebno je shvatiti zašto vam se sve to događa.
Dobro je da prvo shvatite da vam se sve događa kada ne živite svoj život po svojoj mjeri. Obično se događa kroz iskustva bolesti, kada se razbolite, kada sebe ili nekoga izgubite i tada trebate naučiti lekciju. Ne trebate se pitati zašto ja i zašto se to događa baš meni, već kako da iskoristim situaciju i da iz nje izvučem korist i dobrobit za druge.
Znam pitate se kako?
Odgovor glasi : „Tako da se ne okrivljujete, da ne pucate po šavovima, da ne okrivljujete druge za ono što se vama događa jer vi ste svjesno ili nesvjesno odabrali svoja iskustva!“ . Znam, zvuči vam suludo da si kažete, kako smo si mogli sami poželjeti da se razbolimo, da se ne osjećamo dobro kada se drugi ružno ophode sa mnom, kada me dovoljno ne cijene, kada ne vide što sve činim za njih?! Kako smo si mogli poželjeti da izgubimo nekoga ili da nam se dogode loše stvari?
Možda jeste, možda niste, no ako ste već akteri takvih životnih događaja, dobro je shvatiti svoje daljnje odluke i izbore i posljedice takvih odluka jer upravo tada padaju te drastične odluke, odluke odlaska kako bi nešto promijenili kod sebe i druge naučili koliko vi ustvari vrijedite i koliko ste nesretni.
Neki čak i odu. Ako su dobro sa tom odlukom, onda je to sasvim ok. No, vratimo se na citat s početka bloga. Otići da bi pronašli sebe je dobro, ako je rezultat naučena lekcija. Ako i dalje osjećaj u nama nije dobar nismo na pravom putu. Slušati sebe, znači priznati sebi da se ne znamo nositi sa svojim emocijama, sa svojim osjećajima i tada na scenu nastupa alat zvan OPROST.
Oprostiti sebi što ne znamo pronaći izlaz, što ne znamo kako dalje, što ne znamo pomoći ni sebi ni drugima je početak početaka osobne transformacije. Odgovorno vam tvrdim iz vlastitog iskustva, ne morate proći pakao da biste upoznali raj, ne morate otići da biste spoznali sebe, ne morate tražiti svoju sreću, ona je u vama. Dovoljno je da sebi oprostite i potražite rješenja! Rješenja uvijek ima, a najčešće su u vama samima samo ih ne čitate i ne čujete svoje misli. Ne radite ono što želite raditi i ugađate drugima kako biste kompenzirali svoj osjećaj nezadovoljstva, a onda slijedi razočarenje jer drugi to ne cijene i život vam daje još teža iskušenja.
Rješenja su u vama.
Dakle, nije rješenje sve napustiti, obitelj, posao, grad, zemlju, vlastiti život, već je rješenje čuti sebe, svoje misli i svoje srce .Oprostiti sebi samima što ste reagirali jedino onako kako ste znali u tom trenutku i u dobroj namjeri. Danas kada na svakom uglu imate more knjiga samopomoći, internet vam je dostupan svima, stručnih ljudi koji će vam kroz terapije i savjetovanja osvijestiti vaše vrijednosti i potaknuti vas u pravom smjeru, možete si pomoći pronaći istinu u sebi. Otići ili ostati u ovom jedinom životu kojeg imamo?
Oprostite sebi što ste do sada patili svoj um i svoje tijelo nesretnim mislima i iskustvima i okrenite novu stranicu u svom životu i kažite si od danas:” Uzimam stvar u svoje ruke. Ne znam, ali ću naučiti“. Vještine komunikacije, samomotivacije, samopouzdanja, asertivnosti se uče, ne rađate se sa njima!
Oprost je nagrada samom sebi za trenutak kada počinjete živjeti svrhu svog života!
Donesite odluku da ćete raditi na sebi, a ne na drugima. Mi možemo promijeniti samo sebe i svojim primjerom utjecati na druge. Od danas slušajte svoje misli, radite stvari koje vas usrećuju, slušajte više i naučite razumjeti druge, pazite što govorite, osluškujte kako se osjećate, prilagođavajte se životu bez otpora, stvarajte marljivo, vjerujte u dobro i dobro činite i svjedočite kako će se sve promijeniti!
Usudite se vjerovati da ljepša strana života postoji, a mi smo ti koji biramo kojom stranom ulice ćemo hodati. Sunčanom ili sjenovitom?
Oprostite sebi, a onda ćete moći i drugima, no to je već za iduću temu i idući blog, kao i prihvaćanje, a o tome ću pisati uskoro.
Do čitanja i iduće teme, ostajte mi zdravi i pozitivni!
Mara Majstorović 🙂
