Kamen do kamena – palača
Nedavno sam se našla na kavi s prijateljicom koju zbilja dugo nisam vidjela. Životni putovi su nas odveli u različitim smjerovima pa nam se nakon nekoliko godina ponovno spojili i te godine su se itekako vidjele na nama. Bila je potpuno drugačija osoba, poboljšana, bolja, sretnija, od izgleda, načina razmišljanja do konkretnih životnih situacija u kojima se nalazi. A način na koji se to dogodilo ostao mi je urezan u pamćenje.
Piše: Jelena Kuzmic/Samopozitivno.com
Kad osjetimo nezadovoljstvo nekim životnim iskustvom koje doživljavamo i odlučimo se za promjenu, to često budu nagle, velike odluke koje nam potpuno mijenjaju svakodnevicu. Od sutra prestajem pušiti, počinjem vježbati, potpuno mijenjam prehranu i ošišat ću se na kratko! Puni smo elana, plan je napravljen, već možemo osjetiti trnce sreće po tijelu jer ćemo konačno uzeti svoj život u svoje ruke. I onda dođe sutra, uistinu pokušamo, ali toliko toga odjednom krenemo mijenjati da se jednostavno osjećamo preplavljeni i vrlo brzo odustajemo.
Vjerujte mi, bila sam na toj cesti mnogo puta i uvijek je završila isto – vrlo brzim povratkom starim navikama s osjećam poraza. Dok god tako pokušavamo promijeniti svoju stvarnost, doživljavamo poraze i najveći broj ljudi na kraju odustane. Nekako se pomire s onim što trenutno imaju u svom životnom iskustvu, kažu onu staru pomirbenu uzrečicu; „Ma dobro je, moglo bi biti i gore“, te dignu ruke od sebe i svog života sve dok on ne završi.
Ono što mi se još jednom potvrdilo istinito na kavi od konkretnog primjera uspjeha s druge strane stola bio je posve drugačiji pristup promjenama. Malo po malo, dan po dan. Pustite velike životne odluke, nagle promjene, okretanje nove stranice. Većina neće uspjeti, koliko god se optimistično i motivirano osjećali u trenutku donošenja odluke. Stvarne promjene su maraton, a ne sprint, upravo zato treba štedjeti energiju i krenuti lagano.
Uzmimo za početak jedan dio života koji želite da bude drugačiji, na primjer posao. Zbog straha od egzistencije, to je područje života gdje se najčešće pomirimo s neželjenom situacijom ili mislimo da moramo sve ostaviti, riskirati i napraviti ogroman rez kako bi do promjene došlo. Dakle, utvrdili ste da se definitivno više ne vidite u poslu koji radite koji god bili razlozi i želite konačno raditi ono što vas ispunjava. Odlično, riješili smo prvi korak. Nema potrebe da sutra uletite šefu i date otkaz, za početak bit će sasvim dovoljno da se posvetite onome što uistinu volite. Što god to bilo. Ali zbilja, što god. Pustite sve društvene norme, pravila, „dobronamjerne“ savjete i uvjerenja, dovoljno je da ste svjesni koliko se dobro osjećate dok to radite. Koliko god bilo suludo, nije važno. Super vam je skupljati lišće i slagati od njih portrete članova Hrvatskog sabora? ODLIČNO!
Ali radite to svaki dan. I ova stavka je ključna. Nije važno koliko dugo, može biti 15 minuta koje svi u danu možemo pronaći, ali neka bude svaki dan, to treba biti pravilo od kojeg se ne odstupa bez obzira na to što se dogodilo. Svaki dan napravite nešto što je povezano s tim u čemu uživate, pa makar to bilo samo pročitati jedan članak o navedenoj temi, napisati nekoliko ideja na papir ili pogledati video. Nije važno, jedino je važno da tema koja vas zanima postane dio vaše svakodnevice i da vam se uvuče u misli jer će tako promjena uistinu doći.
Kod ovog pristupa ipak postoji zamka, a to je vaš um koji bi mogao procijeniti da je to glupo, premalo vremena i beskorisno. Mogao bi vam govoriti da baš danas ne stignete, ali da nije ni bitno jer je to tako malen zadatak pa možemo preskočiti. A ni sutra nam baš ne odgovara, najbolje da to ostavimo za vikend. U takvim trenucima je ključno ne odustati i napraviti tu „sitnicu“ jer um samo bježi od promjena i pokušava vas lažnim pauzama natjerati da potpuno prestanete raditi jer se boji izlaska iz zone komfora.
Zapamtite da nijedan postupak koji je povezan s onim što uistinu želite nije bezvezan i nemojte od njega odustati „jer trenutno imate druge prioritete, a ovo je ionako glupo, baš ću ja postati najbolji svjetski pčelar ako pogledam jedan video o pčelama.“ To govori onaj dio nas koji se boji pokušati jer zna da više nikada ništa neće biti isto.
Recimo, moja je kuća iz snova negdje na obali norveškog jezera, s planinama u pozadini i velikom terasom koja gleda na to sve na kojoj mogu stvarati. Hoću li sutra dati otkaz, odseliti se u Norvešku i kupiti tu kuću? Neću, jer mi je to previše u ovom trenutku. Ali prije nekoliko mjeseci sam počela poduzimati konkretnije korake u tom smjeru, počela sam učiti jezik. Znate kako? Na WC-u.
Skinula sam si aplikaciju na mobitel i svako jutro iskoristim tih nekoliko minuta da prođem par lekcija. Možda je smiješno, možda izgleda kao potpuno beskoristan postupak, ali za nekoliko mjeseci sam naučila stotine riječi i bez problema bih se mogla snaći na nekoj osnovnoj razini da sutra odem. A nisam potrošila više od nekoliko minuta dnevno, ali svaki dan.
Za početak duboko udahnite i opustite se. Nitko vam ništa ne mjeri, nigdje se ne žurite i sve ćete stići, cijeli život je pred vama. Odaberite jedan aspekt života, jednu stvar, jedan pojam koji želite znati bolje, s čim se želite baviti, što želite naučiti. Odvojite nekoliko minuta dnevno i samo promatrajte kako se sjeme koje je na početku izgledalo tako malo i nebitno razvija u snažni, nepokolebljivi hrast.
Ali posijte to sjeme već danas.