12. Međunarodni Slama Land Art Festival
Oduvijek su zvijezde zaokupljale maštu ljudskih bića. Mnoge su civilizacije i narodi tisućljećima promatrali njihov hod i tražili značenje tumačeći suodnose planeta i sazviježđa.
Prvi astronomi i astrolozi, bili su šamani i svećenici, posrednici između nebeskog i zemaljskoga, od Egipta i Mezopotamije pa preko Indije, Kine Eskima i Aboridžina gotovo da nema plemena u kojemu zvijezde i sazviježđa ne zauzimaju neko središnje mjesto u njihovoj mitologiji. Zanimljivo je znanje afričkog plemena Dogon koji su poznavali četiri Jupiterova mjeseca prije nego što su ih suvremeni teleskopi otkrili, kao i da zvijezda Sirius posjeduje blizanca s koje su smatrali da potječu. Zapanjuje nas majansko veliko računanje vremena i njihovo egzaktno poznavanje ciklusa sunčevih pjega. Utvrđivanje godišnjeg kalendara koji se ravnao po Suncu ili Mjesecu bilo je od velike važnosti za mnoge rane kulture, time se određivalo kada je vrijeme za sadnju ili žetvu, kada se koja divljač i riba lovi, kada je najpovoljniji trenutak za početak nekog posla ili za odlazak u ratni pohod. U nekim kulturama i dan danas, primjerice u Indiji, uspoređivanje osobnog natalnog horoskopa igra važnu, ako ne i dominantnu ulogu, u odabiru partnera za brak.
Više o događaju možete saznati klikom ovdje
Na Tibetu svećenici novorođenoj djeci izrađuju horoskope kako bi se otkrilo što ih očekuje i za što su predodređeni u životu. U poslovnim partnerstvima Kinezi radnike odabiru i grupiraju prema usklađenosti njihovih horoskopa kako bi izbjegli nesuglasice i podigli produktivnost. Sve velike svjetske religije neke od svojih glavnih blagdana određuju prateći upravo lunarni ili solarni kalendar. Drevni narodi doživljavali su da je sve povezano i da Zvijezde i kretanja nebeskih tijela imaju utjecaj na život na Zemlji, da pun Mjesec određuje cvjetanje koralja u moru i sl. Za njih je astrologija spona mikro i makro kozmosa, a kroz stoljeća su razvili kompleksan sustav za iščitavanje sila koje djeluju ne samo na čovjeka nego sve na Zemlji.
Osnovna poruka istinske astrologije je da unatoč predodređenosti svako ljudsko biće posjeduje slobodu izbora te time i mogućnost nadilaženja kozmičkih sila i silnica.
Doživljaj velikog reda i savršenog sklada u gibanju nebeskih tijela djeluje i na čovjeka koji pokušava svoje djelovanje uskladiti sa kozmičkim bivanjem.
Nekako svi mi možemo tu fascinaciju osjetiti, kao da smo povezani s tim mnoštvom sićušnih dragulja što svjetlucaju na dubokom plavom nebu. Egipćani su svoje piramide usklađivali sa zviježđem Orion, tri velike piramide u Gizi s nevjerojatnom preciznošću odgovaraju zvijezdama Orionovog pojasa. Mezopotamci su pak gradili svoje Zigurate koji su im služili i kao opservatoriji te time inspirirali mit o Kuli babilonskoj. Maje su pratili nebeske cikluse i velikom točnošću izračunavali su pomrčine Sunca i Mjeseca te drugih planeta. Mnoga dostignuća tih iščezlih i ranih civilizacija i dalje su nekako tajnovita i nedokučiva.
Naš zapadnjački zodijak temelji se uglavnom na mezopotamskim dostignućima, a razrađivali su ga i usavršavali kroz stoljeća Egipćani, stari Grci, rani kršćanski mistici, te srednjovjekovni alkemičari, pa i znanstvenici poput Johannesa Keplera i Galilea Galileja, kojima se i pripisuje nastanak raskola između astronomije, koja je time postala ozbiljna znanstvena disciplina, te astrologije, koja je s renesansom izgubila kredibilitet i postala pseudoznanstvena disciplina.
Nešto ima u tim zvijezdama što nas čini tako malenima a istovremeno nas ispunjava takvom veličanstvenošću, pa bio onaj tko ih promatra učenjak ili laik, zaljubljeni par, moreplovac koji se orijentira pomoću njih, postaje nadahnut i inspiriran, zahvalan za krasotu kreacije i svjestan povezanosti.
Suvremena civilizacija, iako uz pomoć računala olakšava nam izračunavanje kompliciranih jednadžbi i praćenje kozmičkih kretanja i ciklusa do u dubine galaksija, pa skoro i do samog početka zbivanjam, nekako kao da pokorava noć tisućama električnih sijalica koje niču poput umjetnih zvijezda i nekako odvajaju čovjeka od dubokog noćnog neba prepunog milijuna zvijezda razasutih naočigled kaotično. Svatko je negdje u prirodi, izvan grada, doživio to bogatstvo noćnog neba čija veličanstvenost ostavlja bez daha. Kažu da u svemiru ima više zvijezda nego zrna pijeska u Sahari, a pri tomu je svaka malena Zvijezda Sunčev sustav poput našega ili puno veći. Stoga, kada ugledamo Zvijezdu padalicu ili čitavu kišu meteora, poželimo nešto iz dubine duše.
Suvremeni znanstvenici izračunali su starost našega planeta i sunčevog sustava pa i cijelog svemira i kazuju da smo svi mi satkani od tri generacije zvjezdane prašine.
