Intervju Katarina Peršurić – Ana Peršurić : Preporučujemo ostati u obiteljskom biznisu!
SAMOPOZITIVNO: Katarina i Ana su nasljednice obiteljskog biznisa i sestre koje zajedno i uspješno grade svoju karijeru. Možete li nam se predstaviti i pojasniti o kakvom je poslu riječ i kako je i kada sve to započelo?
Naša vinarija je možemo slobodno reći mala obiteljska. Tata je započeo proizvodnju pjenušac 90-tih sasvim slučajno kroz svoj znanstveni rad. Uvidio je tada da s tom proizvodnjom svojoj obitelji može priuštiti nešto više i da mu to može biti dodatan posao i hobby. Što se kasnije pokazalo kao dobar potez, jer je jedini u to vrijeme krenuo s nečim drugačijim u vinskom svijetu. Zahvaljujući tome danas smo jedni od najvećih proizvođača pjenušaca klasične metode u Hrvatskoj i sa najvećom paletom od čak 11 pjenušaca pod našom etiketom i još 3 koje radimo za pojedine kupce kao limitirane serije. Tati je to bio hobby i dodatan posao, a možemo reći i životni san. No sestra i ja smo nakon završetka fakulteta zapravo dobile siguran obiteljski posao, koji osim što nas povezuje kao poslovne ljude povezuje nas i kao obitelj. Nekako slučajno smo se podijelile u poslovima prema svojim sklonostima, tako da je sestra Katarina preuzela dio enologije, a ja (Ana) vinogradarstva, dok managementa odrađujemo zajedno svaka svoje područje i svoje kupce.
SAMOPOZTITIVNO: Vaša vinarija ima tradiciju i u vinogradima ste od malih nogu. Tko vam je uzor? Jeste li već od malena osjećale zov prirode i vinograda , vinove loze i vina ?
Od najranijeg djetinjstva smo bile uključene u poslove obitelji oko vinograda i vina. Prvo kroz igru i vrijeme koje smo provele uz roditelje. Najčešće je to bilo samo trčkaranje oko njih i neko naše nadmetanje koja će nešto napraviti brže i točnije, tada je tata uspio u nama zapravo pokrenuti tu strast i želju da naučimo nešto o tome. Kasnije je to već preraslo kroz nekakav nazovimo to ljetni posao u srednjoj školi, dok su naši kolege odrađivali ljeta u turizmu mi smo u vinariji. I tako do profesionalnog bavljenja vinogradarstvom i vinarstvom gdje se nalazimo od kad smo završile fakultet. Svakako najveći i možemo slobodno reći jedini uzor na cijelom tom putu nam je tata, koji nas je sve to naučio, a pri tome ne mislimo samo na posao već i na ljubav prema to poslu.
SAMOPOZITIVNO: Kažu da ste u vrhu ženskog vinarstva u Hrvatskoj. Kako se nosite sa izazovima poduzetništva? Što za vas znači biti žena poduzetnica i kakva su vam iskustva?
Pa kao i u svakom poslu koji je od početka deklariran kao muški posao, ženi je teže nositi se s tim predrasudama. Iako u zadnje vrijeme sve više kolega i ljudi nas prihvaća i počinje shvaćati da žene nisu što su nekad bile i da zasluženo mogu parirati kolegama u ovakvim poslovima. Nerijetko čak nam i daju do znanja da smo nekad bolje od njih u tome. Izazova ima na svakom koraku što u proizvodnji što na tržištu. No s time se treba nositi hladne glave. Nas smo dvije pa je to uvijek lakše, jer dvije glave su uvijek pametnije od jedne. Posebno je to izraženo u situacijama kao je jedna pod stresom ili se nađe u situaciji da ne može ostat suzdržana i razumno postupiti, onda tu uskače ona druga i to nam pomaže da se nosimo sa svime u teškim situacijama. Iskustva su različita od onih kad bi najradije da se nikad nisi našao na tome mjestu, do smiješnih i nevjerojatno zapravo bedastih, do predivnih osjećaja i situacija kada osjetiš ogroman ponos i sreću, ushićenost.
SAMOPOZTITVNO: Obitelj vam je velika podrška. Danas funkcionirate u zajedničkom poslu kao sestre i partnerice. Što za vas znači daljnje širenje obitelji i vidite li ostale članove u vašem biznisu i vašu djecu kao nasljednike ?
Da mi smo u poslu prvo sestre, a nakon toga poslovne partnerice. Iako smo na poslu u odnosu vrlo često ograničene samo na poslovnu komunikaciju, u nama postoji ona sestrinska povezanost i uvijek gledamo izaći u susret jedna drugoj, što možda ne bi da nismo sestre. Nama su već u posao uključeni muževi, bez kojih moramo naglasiti mi ne bi mogle biti tako uspješne. Oni su tu zaista i zaposlenici, ali i muževi prije svega, jer gledaju u svakom momentu kako nam pomoći i olakšati teške fizičke poslove i ne libe se preuzeti na sebe nešto kad vide da je nama fizički prezahtjevno. Oni kao i mi rade za sebe i za obitelj i to je najvažnije kad imate oslonac ne samo sestre i majke, već i supruga, koji neće prigovarati kad tražite da vam pomogne u domaćinstvu, jer odlazite skupa na posao, radite skupa i vraćate se skupa. Ponekad se zna dogoditi da oni čak i ranije završavaju s posla nego sestra i ja, jer smo mi vezane i za poslove marketinga koje obično obavljamo u popodnevnim i večernjim satima. Naravno da tada njihovo razumijevanje i pomoć puno znači. Mislim da nema veće sreće za roditelja nego kad djeca preuzimaju posao i uspješno ga vode dalje. Mi smo svoj posao naslijedile od tate i voljele bi da jednog dana prenesemo to na svoju djecu i da će prihvatiti to s ljubavlju i ponosom kao što smo nas dvije to prihvatile.
SAMOPOZITIVNO: Kakvu ulogu je odigrala vaša majka, a kakvu otac u odlukama da karijeru stvarate kroz obiteljski biznis?
Majka nas je od malena učila da zapravo ne postoji posao koji ne možemo raditi, samo postoje lakši i teži poslovi, za koje se moramo snaći da nam ne budu preteški. Nikad nije od nas radila princeze koje bi morale znat kuhat i biti u pravom smislu žene. Njezine poruke nama uvijek su bila: kućanski poslovi se nauče u hodu, dovoljne ste pametne da same odlučite i mama je tu da pomogne kad može i kad vam treba. Tako da nam je majka uvijek bila zapravo podrška i brinula se o nama da smo zdrave i zadovoljne, kao što to svaka majka čini za svoje dijete. Tata je možda u samom poticanju naših karijera ima značajniju ulogu, jer smo uz njega stasale u taj posao, dugo godina nas je učio svemu tome, a u konačnici bio je široke ruke kad nam je prije nekoliko godina prepustio vodstvo vinarije. Za nas je on bio i ostao uzor i neka vodilja na poslovnom putu, jer i danas kada više nije s nama u teškim odlukama u mislima je uvijek što bi nam tata savjetovao.
SAMOPOZITIVNO: Da li biste preporučile mladima da ostanu u obiteljskom biznisu i koje su po vama osobine potrebne da biste nastavile tradicijski posao i prilagodile se današnjim uvjetima poslovanja?
Svakako je preporučljivo ostat i biti u obiteljskom biznisu. Nitko vas ne razumije bolje od vaše obitelji, posebno kada se radi o bolesti, stresu ili vašoj maloj djeci. Nitko neće imati toliko razumijevanja za prvi dan vrtića ili škole vašeg djeteta kao vaša majka, sestra, otac, muž ili brat. To treba cijeniti i poštivati, jer uz obiteljski posao možete imati i vrijeme za obitelj, a na kraju svog poslovnog puta možda imate sigurne ruke u čije prepuštate nešto čemu ste posvetili svoj život. Za nastavak i uopće rad u obiteljskim tvrtkama ne smije nikao biti zavisti između članova obitelji i morate zajedno odrastati. Nikad ne smijete dopustiti da netko izvana utječe na vas i da se dovedete u situaciju da je neko ispred vaše obitelji. Tu treba puno poštovanja i kompromisa.
SAMOPOZITIVNO: Bile ste gošće u Puli na Business Cafe-u s temom: „ Jednom san danas realnost“. Živite li stvarno svoje snove ili san svog oca i djeda?
Ovaj posao odnosno proizvodnja bila je zaista san našeg oca, kad je to pokretao. Odrastajući s time to je postao i naš san, ali i realnost. Mi živimo od toga i sve što imamo postigle smo zahvaljujući tome, naravno da je to ostvarenje sna našeg oca, a naši snovi su vrlo bliski tome. Naša najveća sreća je što zapravo mi živimo taj naš obiteljski san.
SAMOPOZITIVNO: Kakav je osjećaj stvoriti dobar pjenušac i vino?
To je neopisiv osjećaj. Mislim da nema veće nagrade na nas nego kad nakon teškog rada cijele godine na kraju imate dobar proizvod koje ljudi hvale i vole. Tada doslovce volimo te proizvode kao vlastitu djecu, jer je to najbolje što dajemo do sebe u vinskom smislu.
SAMOPOZITIVNO: Dobitnice ste mnogobrojnih medalja i nagrada za svoja vina. Koliko vam znače ta priznanja i gdje se sve vaša vina mogu kupiti?
Priznanja od poznavaoca i stručnjaka uvijek su dobrodošla za vlastito pouzdanje, ali i krunu našeg rada. No nama možda važnije i srcu bliže su priznanja koja dobivamo od naših potrošača. Velika je radost i ponos u nama kad nam se javljaju ljudi iz cijelog svijeta sa porukama, pozivima ili e-mailovima da su pili naše proizvode i da su njima oduševljeni, te da žele ih ponovno konzumirati ili nas posjetiti. To je najveća pohvala i nagrada. To onda znači da smo uspjele u svom poslu. Naše pjenušce sad već možete pronaći u brojnim restoranima, hotelima i wine barovima, nešto smo zastupljeni i u trgovinama, posebno specijaliziranim za vina, a naravno uvijek se može kupiti i u našoj vinariji.
SAMOPOZITIVNO: Za kraj , gdje se vidite za 10 godina i imate li u svojoj viziji neke novitete, nove okuse, nove sorte?
Za 10 godina je dug period, svašta se tu može dogoditi i svakakvi trendovi se mogu promijeniti. Kao i u svemu tako i u vinarstvu postoje trendovi i mi se kod kreiranja novih proizvoda trudimo pratiti te trendove. Pa s obzirom na to i kreiramo nove proizvode. Međutim smatramo da s paletom od 11 pjenušaca imamo dobro pokrivene sve stilove i trendove pjenušaca, pa vjerujem kako našoj vinariji u budućnosti predstoji rast i polaganim koracima kretanje prema maksimalno zacrtanoj proizvodnji od 100 tisuća boca godišnje. Naš ciklus proizvodnje traje u prosjeku najmanje 3 godine, tako u u 10 godina mi možemo zapravo samo 3 put računati na povećanje proizvodnje, naravno ako uzmemo u obzir da su godine berbe dobre i da se povećava potražnja. Zato ne očekujemo ogroman i brzi rast vinarije. Više volimo igrat na sigurno i rasti polagano.
SAMOPOZITIVNO: Hvala 🙂
